Populacijski fond Ujedinjenih nacija (UNFPA) u Bosni i Hercegovini je u partnerstvu sa Parlamentom Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) organizovao forum koji je u Sarajevu okupio više od 50 ključnih predstavnika vlasti na državnoj i entitetskoj razini, uključujući relevantna ministarstva, zastupnike u oba doma Federalnog parlamenta, kreatore politika, akademsku zajednicu, medije i civilno društva.

Kao predsjedavajuća Predstavničkog doma Parlamenta FBiH imala sam uvodni govor u kojem sam, naravno, iskazala i zahvalnost što mogu doprinijeti zaštiti žena i djevojčica, ali i radost kao žena što ćemo se konačno sistemski upustiti u borbu protiv povređivanja i ponižavanja naših tijela u internetskom prostoru a koje nerijetko ostavlja nesagledive posljedice i na naš život van interneta.

Tek ću kao političarka, a pogotovo na funkciji predsjedavajuće Predstavničkog doma FBiH, u potpunosti moći sagledati količinu mržnje i netrpeljivosti kojoj neko može biti izložen kao žena u našem internetskom prostoru. Šokantno je bilo susresti se s brojnim uvredama na vlastiti račun koje se tiču i moje spolne i rodne i etničke pripadnosti i dobi. Međutim, posebno je poražavajuće bilo saznanje da veliki broj nasilnika ne nastupa pod lažnim imenom, nego pod stvarnim, uz istaknutu vlastitu fotografiju, a ponekad i fotografiju s porodicom na kojoj su djeca.

U mojoj dotadašnjoj percepciji takav vid nasilja trebala je onemogućiti pristojnost, elementarni odgoj, a ako toga nema onda ga je trebao onemogućiti strah. Međutim, uvidjela sam da su sve moguće kočnice kod velikog broja ljudi popustile i da se u virtualnom svijetu ponašaju kao ljudi koji su prije interneta mogli biti prisutni samo u noćnim morama.

Naravno, moja pozicija ulijevala mi je kakvu-takvu sigurnost, moje iskustvo oslobađalo me straha, moje obrazovanje omogućavalo mi je da sve to racionaliziram, ali napadi na mene otvorili su mi oči za probleme koje imaju žene bez moći i uticaja, ili bez dovoljno novca, ili bez iskustva i obrazovanja, nerijetko bez svega navedenog. Te žene prolaze kroz pakao.

Prije intenzivnijeg prisustva na društvenim mrežama, a što će krenuti i dodatno se pojačavati s mojim političkim angažmanom, u pogledu internetskog nasilja, bila sam prilično neupućena, kao i većina naših građanki i građana. Radi se o tome da je internetsko nasilje u Bosni i Hercegovini ostavljeno malo po strani jer još uvijek u svijesti velikog broja ljudi internet je nešto što ne ostavlja značajne posljedice na stvarnost. Moramo se osloboditi te predrasude. Internetsko nasilje itekako ostavlja posljedice na žrtve u njihovom svakodnevnom životu. Od psihičkih tegoba, pa do samoubistava a nerijetko nasilnik s interneta svoju žrtvu i u stvarnosti psihički i fizički ugrožava. Nema razlike u pomoći žrtvama kako u stvarnosti tako i u virtualnom svijetu pogotovo kad su mlađe generacije u pitanju koje na internetu provode jednako vremena kao i na ulici, u školi, na poslu, a ponekad raspored vremena ide višestruko u korist interneta. Pomoć žrtvama je jednako važna i dobro došla ma gdje da je nasilje nad njima počinjeno.

Zato je današnji Forum važan jer je nas, ljude od uticaja, obavezao na implementaciju postojećih odredbi koje štite od svih oblika nasilja u online prostoru, da radimo na izmjenama i usvajanju jasnih zakona, a u skladu sa potpisanim međunarodnim konvencijama i najboljim globalnim praksama, koje će kriminalizovati neovlaštenu upotrebu fotografija, videa i drugih sadržaja na internetu.

Nemoguće je i ne smije se dešavati da neovlašteno korištenje nečije muzike bude automatski sankcionisano, a da zlostavljanje naših tijela zahvaljujući neovlaštenoj upotrebi fotografija i videa, bude nekažnjiva praksa. Pravo na vlastito tijelo i njegov integritet ne smije biti drugačije tretirano od bilo kojeg drugog prava.

I da završim parafrazom slogana bodyright kampanje: Naša tijela su samo naša - i na netu i u stvarnom svijetu.