Azra Jahić, kandidatkinja Naše stranke za Općinsko vijeće Ilidža, u svoj fokus rada u narednom vijećničkom mandatu, između ostalog, stavit će razvoj konjičkog sporta.

Jedan od prioriteta mog budućeg rada u Općinskom vijeću biće oživljavanje konjičkog sporta na Ilidži. Konjičke trke u Butmiru nisu samo jedna lijepa tradicija koju smo izgubili, nego je to bila sportska i turistička atrakcija koja je privlačila veliki broj posjetilaca, što je značajno doprinosilo privrednom razvoju ovog kraja.

Konjički sport na Ilidži je od strane općinskih vlasti već dugo godina  zanemaren, iako predstavlja veliki potencijal za razvoj naše općine.

Jedna od „kočnica“ bila je ranija dugogodišnja zabrana Evropske unije kojom se Bosni i Hercegovini onemogućavao privremeni i trajni izvoz registriranih konja u EU.To je predstavljalo veliki problem za domaće ergele, jer niti su domaći sportisti mogli ići na međunarodna takmičenja, niti su takmičari iz drugih zemalja mogli doći u Bosnu i Hercegovinu. Prije dvije godine ta je zabrana ukinuta. Nažalost, na području općine Ilidža ovo se nije iskoristilo kao prilika za snažan razvoj konjičkog sporta.

Želim istaći da zanemarivo mali broj sportskih klubova koji se bave konjičkim sportom i rekreativnim jahanjem i nepostojanje podrške lokalne vlasti ovom sportskom izražaju ima negativan učinak i na socijalnu inkluziju u našoj općini. Djeci i mladim ljudima sa poteškoćama u razvoju uskraćena je mogućnost kontinuiranog rekreacijsko-terapijskog jahanja i boravka u prirodi za šta je dokazano da ima značaj doprinos u programu inkluzije. Poneki sporadični projekti za koje sam se i lično zalagala, a koje simbolično podrži Općina ili Kanton, samo su kap u moru potreba ove populacije na Ilidži. 

Razvojem konjičkog sporta omogućili bismo mladim ljudima priliku da više borave u prirodi, a time i zdraviji život, te da savladavanjem osnova jahanja jačaju svoje samopouzdanje, što postaje posebno značajno u ovom vremenu pandemije kada su mladi sve više zatvoreni i posvećeni „online“ aktivnostima i postaju sve više asocijalni i nesigurni.

Trenutno, budžetskih izdvajanja za razvoj konjičkog sporta nema. Rebalansom budžeta za 2020. godinu izdvojeno je preko 430.000 KM za sportska udruženja i klubove, a pri tome niti jedna KM za konjički sport. Niti jedan konjički klub nije na listi redovne budžetske podrške, što potvrđuje da je ovaj sport u potpunosti zanemaren od strane sadašnje općinske vlasti.

Iskoristiću priliku da istaknem jedan pozitivan primjer, makar je to simbolična podrška. Riječ je o sufinansiranju projekata primjene konjičkog sporta i terapijskog jahanja u programu inkluzije djece sa poteškoćama u razvoju tokom protekle dvije godine, za koji sam se lično zalagala u saradnji sa nekoliko ilidžanskih osnovnih škola koje su prepoznale i podržale ovakve projekte. Nažalost, zbog ograničenosti dodijeljenih sredstava, projektima nisu mogle biti obuhvaćene sve osnovne škole sa područja naše općine.

Ovakav pristup treba promijeniti i  lično ću se zalagati  da se u novoj strategiji razvoja sporta stavi fokus na oživljavanje konjičkog sporta na Ilidži, te shodno tome planiraju i finansijska sredstva za podršku sportskih klubova koji se bave konjičkim sportom i rekreativnim jahanjem. Ne samo da ćemo time unaprijediti turističku ponudu na Ilidži, nego osnažiti privredu razvojem svih pratećih grana koje će biti potpora ovoj sportskoj aktivnosti.

Divila sam se pričama da smo na Ilidži prije više od 120 godina imali i konjske trke koje su bile na nivou tadašnjih u Engleskoj. Želim da ponovo krenemo tim smjerom. Prostorno, a i finansijski, Ilidža to može napraviti u naredne četiri godine. Sa novom vlasti koju ćemo izabrati, imaćemo i ljudski potencijal. 

Posebno želim naglasiti da ću i tokom narednog mandata intenzivno raditi na uspostavi programa edukacije članova ne samo sportskih, nego svih udruženja i klubova, za pisanje projektnih prijedloga i pristupanje sredstvima EU fondova, te osnivanje i aktiviranje rada općinske službe za pristupanje sredstvima međunarodnih fondova.

Dugoročno gledano, na taj način se postiže samoodrživost udruženja koja će dosadašnju orijentaciju na budžetsko finansiranje svojih potreba zamijeniti projektnim finansiranjem i korištenjem međunarodnih fondova. Ja želim i zalažem se da naša udruženja i klubovi postignu evropski standard. Nije lako, ali nije nemoguće.