Nakon što je Vlada TK podržala lovačka udruženja s približnim iznosom kao i nauku, počela je polemika na relaciji Jasmin Kadić, predsjednik Kantonalnog odbora Naše stranke, i Irfan Halilagić, premijer Tuzlanskog kantona. Nakon Halilagićevog odgovora, uslijedio je još jedan Kadićev:

„Poštovani, hvala Vam što ste nas udostojili odgovora. Još jednom ste potvrdili da govorite tek kad vas natjeraju iz centrale, a ne kad građani od vas traže transparentnost.

Umjesto da se ozbiljno pozabavite pitanjem prioriteta u raspodjeli budžetskih sredstava, odlučili ste se za klasičan politički pamflet, prepun fraza, emocija i samohvale, ali siromašan poštenim odgovorima na legitimna pitanja.

1. Ne kritikujemo lovce, već sistem vrijednosti

Ne, nismo protiv podrške lovačkim udruženjima. Ne, nismo protiv civilnog sektora. I ne, ne omalovažavamo ljude koji se organizuju u takve svrhe.

Ali kada budžetska podrška za lovačka udruženja (850.000 KM) bude skoro jednaka podršci za naučna istraživanja (1.000.000 KM), onda nešto ozbiljno nije u redu s vašim prioritetima.

Jer da budemo jasni: razvoj jednog društva se ne mjeri brojem pušaka ili članova u lovačkom savezu, već brojem istraživača, inovacija, naučnih radova i rješenja koja poboljšavaju svakodnevni život građana.

2. O nauci ne govorite zato što vjerujete u nju, nego jer vas prozivamo.

Hvalite se da je iznos za nauku deset puta veći nego 2021. godine. To je tačno, ali samo zato što su građani ti koji su konstantno ukazivali na sramotno nisku podršku nauci i nedostatak strategije.

Također, vrijedno je podsjetiti da su svi dosadašnji pokušaji stvaranja funkcionalnog sistema podrške istraživačima došli od samih istraživača i akademske zajednice, a ne od entuzijazma kantonalne vlade. Ako je ta podrška sada porasla, drago nam je. Ali to ne briše pitanje: zašto vam je i dalje bliža puška nego laboratorija?

3. Obrazovanje ne živimo kroz brojke, nego kroz sistemske promjene.

Nabrajate cifre: 47 miliona za Univerzitet, stipendiranja, zapošljavanja asistenata. Sve to lijepo zvuči, ali istovremeno:

Studenti i dalje napuštaju BiH. Brojevi govore da je broj studenata prepolovljen na Univerzitetu u Tuzli.

Kadar se ne zadržava jer nema sistemske motivacije.

Infrastruktura na Univerzitetu je daleko ispod standarda.

Samo zgrada Fakulteta elektrotehnike dvije godine stoji, zatvorena i bez studenata. Fakulteta čiji studenti odmah po završetku imaju poslovni angažman i stavaraju nove vrijednosti. Niko se iz Vlade nije udostojio niti obići objekat, pitati šta je sa studentima, gdje i kako se odvija nastava.

Gradnju u Kampusu zaustavljate prije nego što ste počeli, zbog interesa građevinskih lobija koji bi tu da prave stanove, zbog čega vas napuštaju i vaši koalicioni partneri.

A vi govorite o kranovima, koji su „posadili historiju“.

Ipak, studenti žele znanje, ne simboliku. Žele čiste toalete, grijane prostorije, savremene učionice, a ne političke poruke na bilbordima.

4. Naš cilj nije sukob, nego progres.

Ne želimo „medijsku pažnju“, ne mjerimo patriotizam po broju članova u udruženju, niti se takmičimo ko je više posadio“. Mi smo ovdje da ponudimo alternativu:

Transparentnu raspodjelu sredstava.

Prioritet nauci, obrazovanju i javnom dobru.

Manje PR-a, više politike u interesu građana.

Ako je vama uspjeh izjednačiti nauku i lov, nama je to sramota. I zato ćemo nastaviti da govorimo.“