Skupština Tuzlanskog kantona usvojila je Elaborat o opravdanosti formiranja Instituta za religijska i društvena istraživanja. Osnivači Instituta bit će Skupština i Islamska zajednica. Tim povodom reagovao je Jasmin Kadić, predsjednik Kantonalnog odbora Naše stranke u TK:

“Islamska zajednica je 2017. godine osnovala Institut za društvena i religijska istraživanja. Skupština TK je nedavno također usvojila elaborat o opravdanosti formiranja Instituta za religijska i društvena istraživanja. Radi se o istom institutu među čije se osnivače, pored Islamske zajednice, sada upisuje i Skupština i on sad postaje i kantonalna naučna institucija koja će djelovati pri Univerzitetu.

Ovaj potez smatramo, najblaže rečeno, kontroverznim. Institut se dosad bavio isključivo vjerskim pitanjima i pitanjima u vezi sa samom Islamskom zajednicom. Što je i razumljivo, jer mu je osnivač Islamska zajednica. Međutim, čime će se on odsad baviti? U Elaboratu ništa konkretno nije navedeno osim istraživanja genocida u Srebrenici.

Neophodno je u javnosti otkloniti sumnje koje su opravdane. Prva je ta da uključivanje zakonodavnog tijela (Skupštine TK) u zajednički projekat s vjerskom zajednicom dovodi u pitanje sekularni karakter visokog obrazovanja, ali i društva. Time se briše granica između religije i politike, što može otvoriti vrata privilegovanju jedne religijske zajednice u odnosu na druge ili u odnosu na nereligiozne građane. Ovdje govorimo ne o vjerskim školama i fakultetima, koje postoje u sklopu našeg Univerziteta i čija je namjena vrlo jasna i nema pretenziju da mijenja sekularni karakter društva. Ovdje govorimo o Institutu koji ima pretenziju da bude autoritet za sve društvene i religijske oblasti u Kantonu. Kako se to misli postići? Hoće li se Institut moći baviti pitanjima važnim za druge religije ili za ateiste i agnostike nepristrasno? Hoće li objektivno i nepristrasno moći pristupiti temi uloge i potrebe vjeronauke u školama? Ako se istraživanja vrše pod patronatom vjerske institucije, teme poput prava seksualnih manjina mogu biti ideološki obojene, ili potpuno izbjegnute. Postoji rizik da se ženska prava i pitanja ravnopravnosti interpretiraju kroz konzervativne vjerske okvire, što može dovesti do retrogradnih stavova o ulozi žena u društvu. Institut bi trebao imati slobodu da kritički analizira političko uplitanje vjerskih zajednica u javni prostor, što je malo vjerovatno ako je sam institut institucionalno vezan za jednu od tih zajednica. Itd.

A tek onda dolazimo do budžeta. Ako se Institut ne može baviti svim društvenim temama važnim za jedno društvo, zašto da ga društvo u cijelosti plaća.

Nemamo ništa protiv Instituta koji će se baviti vjerskim i društvenim pitanjima iz perspektive jedne vjerske zajednice, ali onda tu Skupština i Vlada nemaju šta da traže. Ako to neće biti tako, moraju nas bolje uvjeriti u ispravnost svoje odluke.”