Povodom reakcije Midhata Čauševića, zastupnika SDA u Parlamentarnoj skupštini, u kojoj Vladu TK brani od zahtjeva za ostavkom, reagovao je Jasmin Kadić, predsjednik Kantonalnog odbora Naše stranke u Tuzlanskom kantonu.

“Gospodin Čaušević brani postupanje svoje stranke na vlasti u Tuzlanskom kantonu tako što kaže da se loše stvari jesu dešavale, ali da su krivci uhapšeni ili likvidirani.

Podsjećam njega i institucije sistema da za ubistvo Nizame Hećimović još niko nije odgovarao i pored evidentiranih propusta, nepostupanja i činjenice da je ubica komunicirao sa policijskim službenicima.

Takođe, niko nije odgovarao za nedozvoljeno posjedovanje i korištenje službenog pištolja kojim je policijski službenik dok je bio na godišnjem odmoru, počinio ubistvo Azre Kahrimanović u Tuzli. Zaboravio je Čaušević i na propuste sistema i namještanje tendera za nabavku linearnog akceleratora u UKC Tuzla, maltretiranje i zločin prema onkološkim pacijentima, zbog čega je podignuta optužnica protiv njegovih stranačkih kolega.

Pitam gospodina Čauševića šta bi trebalo, da niko ne bude ni uhapšen pa da kažete: da, vlast je podbacila, treba podnijeti ostavku? I tad biste, vjerovatno, pronašli neko opravdanje za ostanak u foteljama.

Nije, međutim, poenta u tome da li je mehanizam represije djelovao, već u tome što mehanizmi prevencije i nadzora nisu djelovali, i to više puta u samo nekoliko godina.

Prvi put kad se uočio propust sistema u mehanizmima socijalne zaštite i sigurnosti, nije učinjeno ništa. Nije ni drugi, ni treći, ni ko zna koji put. Sistem je odbio da uči na iskustvima svojih građana, a ti građani su to njegovo odbijanje često plaćali životom.

Gospodin Čaušević zločine koji su počinjeni nad građanima Tuzlanskog kantona naziva ‘devijacijama’. Žao mi je ako nije u pravu. Devijacije su odstupanja od normalnog.

Bojim se, međutim, da je u TK postalo normalno upravo ono što on naziva devijacijom, da je to postao standard funkcionisanja sistema, koji se koriguje tek kada njegova devijantnost postane toliko očigledna da počne urušavati i sam sistem.

Ukratko, ne branite sistem time što je neko ko je počinio zločin uhapšen. Sistem se brani time što je zločin spriječen.

A još bolje bi bilo da u odbranu uključite investicije, opremljene škole i bolnice, bolji rejting tuzlanskog univerziteta, povećan broj stranih studenata, spajanje Tuzle sa svjetskim metropolama aviolinijama, opremljenu policiju, zadovoljne prosvjetne radnike, itd. To, naravno, ne možete jer toga nema. 

Umjesto toga, vi svjesno smanjujete ljudima očekivanja, poručujući im: ‘Ako budete ubijeni, silovani ili spaljeni, počinitelj će biti uhapšen.’

To nije ono što bilo ko od građana želi i treba da čuje od vlasti. To je ono zbog čega vlast treba da ide, jer ako takva vlast ne ode, otići će građani. Oni žele garancije da će sve biti učinjeno da im se ništa od navedenog ne desi.”