Prošlo je 80 godina od Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a. Iako 1943. fašizam nije bio ni blizu svoga vojnoga poraza, vijećnici i vijećnice ZAVNOBiH-a su bili uvjereni u svoju pobjedu. Bili su uvjereni zahvaljujući zajedništvu koje su imali, ali i zahvaljujući niti vodilji koja je bila čvrst temelj za borbu i izgradnju građanske, multietničke Bosne i Hercegovine. Ta nit artikulisana je kroz čuvenu misao da Bosna i Hercegovina neće biti ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, već i srpska i hrvatska i muslimanska. Oni su, u trenutku kad su artikulisali tu misao, fašizam pobijedili mudrošću. Ta rečenica postala je nakon Drugog svjetskog rata krilatica na kojoj se bazirala naša kultura življenja.

Gotovo da nije bilo sredine koja nije bila izrazito multietnička. Čak je i veliki broj porodica bio etnički izmiješan. Na rukovodećim pozicijama, ali i među zaposlenicima, u firmama i institucijama, odražavala se etnička šarolikost naše zemlje. I to nije bilo propisano nikakvim zakonom. To je tako bilo prirodno. Nepristojno je bilo pomisliti, a kamo li se zalagati da bi nešto ekskluzivno trebalo pripadati samo jednom narodu.

I to je bilo svijetlo doba Bosne i Hercegovine. Najveći privredni, kulturni, sportski i svaki drugi zamah doživjeli smo upravo tada, kad smo zajedništvo doživljavali kao nešto nama prirodno, nešto što naš način života podrazumijeva.

Kad god je u našoj istoriji bilo suprotno od toga, kad smo težili razdvajanju po etničkim linijama ili superiornosti jednih nad drugima, tad je Bosna i Hercegovina duboko zaostajala i njeni građani, svi odreda, bili su daleko od građana drugih, naprednih zemalja.

Posljednjih godina intenzivno se govori o priključenju Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji. U zadnjoj godini napravljen je najveći napredak na tom putu. Napravljen je jer smo se samo jedan mali korak približili ideji da moramo zajedno rješavati zajedničke probleme i usvojili smo niz zakona važnih za sve naše građanke i građane. Da pojedine političke snage nisu nastojale destruirati ideju ZAVNOBiH-a, naša zemlja bi bila već članica EU. Mi se prvo moramo vratiti ZAVNOBiH-u, pa onda krenuti u EU. Samo takve nas i drugi žele.

Možemo danas čuti da jedan narod nema pravo da ZAVNOBiH doživljava kao svoje naslijeđe ili da su vijećnici ZAVNOBiH-a iz drugog naroda bili zaluđeni. Ali vjerujem da je ideja ZAVNOBiH-a utkana u identitet ne samo zajedničke države BiH, već i u identitet svakog od naših naroda. Znamo da BiH kao moderne države ne bi bilo bez te ideje, a veliko je pitanje kako bi se bez nje danas izjašnjavali naši narodi te koliko bi kojeg od njih u BiH uopšte i bilo. Zato su zaluđeni svi oni koji negiraju ZAVNOBiH, jer tako negiraju sebe kao Srbe, Hrvate, Bošnjake, rođene u svojim kućama, na svojoj zemlji, u našoj Bosni i Hercegovini.

ZAVNOBiH je naša građanska revolucija koja traje i koja nam je danas potrebna jednako kao i 1943. Mi u Našoj stranci smo odlučni da stvorimo inkluzivnu, otvorenu državu koja počiva na čovječnosti, na pluralizmu, jednakosti i skoro zaboravljenoj solidarnosti; u kojoj se niko ne smije osjećati isključenim, ugroženim, zaboravljenim; u kojoj je svaki glas važan, čija je vlast pravedna. Naš oslonac u toj borbi  je slobodarska antifašistička tradicija, a najveći svjetionik u toj tradiciji je ZAVNOBiH.

Insistiramo na budućnosti koja je oslobođena podjela, egzistencijalne i socijalne nesigurnosti; budućnosti u kojoj ima mjesta za slobodoumlje, za slobodne i slobodoumne individue, za napredak, za stvaralaštvo i proizvodnju, za nauku i obrazovanje, za ljubav, zabavu, radost, sreću. Suštinski, zahtijevamo svojevrsni povratak u budućnost, povratak ZAVNOBiH-u.

Želim vam svima sretan 25. novembar, Dan ZAVNOBiH-a, Dan državnosti BiH.