Milenijalci (generacija Y) neće moći priuštiti svoj dom, "svoju kućicu i svoju slobodicu", pa čak i ako pristanu na dužničko ropstvo do kraja života. 

Jednostavno nemaju nikakve šanse bez stanogradnje i priuštivog stanovanja (koje još uvijek postoji u nekim razvijenim i naprednim zemljama Evrope). 

Generacija boomersa i moja generacija X su sve podredile sebi i zadržale za sebe ostavivši ih bez puno izbora. Ako ne uspijemo povezati različite generacije u zajedničku svijest i nesebičnu politiku koja je zasnovana na uzajamnom razumijevanju i povjerenju, ne samo da nećemo uspjeti održati funkcionalnu pravnu i socijalnu državu, već ni pravedno demokratsko društvo. Doći će do kolapsa društva i nestanka populacije na ovim prostorima. 

Sebične starije generacije će doslovno "zadaviti" svoje mlade i onemogućiti njihovu budućnost.

 Ne radi se o pomirenju i reintegraciji društva u etničkom i vjerskom smislu, već u generacijskom. Sve generacije moraju djelovati zajednički za opšte dobro, za dobrobit svih, a naročito onih generacija na kojima svijet ostaje, onih koji još nemaju pravo glasa. 

Važan je međugeneracijski dijalog. Važno je razgovarati i dogovarati se kao jednaki, bez obzira na starosne, rodne, ili bilo koje druge razlike, jer samo ujedinjeni ćemo opstati i pomoći našoj zemlji, prirodi da opstane uz nas. 

Moramo olakšati i njoj i sebi, moramo krenuti brzim putem razuma, razumijevanja i sporazumijevanja, prestati praviti gužvu i blokade na sporim i spornim putevima sporova i sporenja. 

Moramo se zajedno baviti rješenjima i hrliti da budemo dio rješenja, da pročepimo i raskrčimo zakrčenja, a ne da vječno budemo dio problema i njihovih beskonačnih analiza.