Ćamil Osmanagić: Novo normalno postignuto za 10 mjeseci nove političke scene
Ćamil Osmanagić: Novo normalno postignuto za 10 mjeseci nove političke scene
16.11.2023.
A ova Trojka, e ova Trojka je postigla određene vrijednosti koje nikada ranije nisu bile slučaj a nekako se preko toga prešlo olako i kao smatra se “novim normalnim”.
1. Totalna i iskrena i bezrezervna relaksacija odnosa između Bošnjaka i Hrvata, koje do sada nije bilo.
Na planu izgradnje povoljnijeg političkog i društvenog ambijenta, najveći uspjeh Trojke jeste što je relaksirala međuetničke odnose između Bošnjaka i Hrvata. Mi danas ne možemo govoriti o onom HDZ-u koji na svaki pomen secesionizma iz RS-a počne zveketati trećim entitetom. To je važno ne samo na planu relaksacije međuetničkih odnosa, već i na međunarodnom planu. Ono što je do sada bilo, jesu razna nadmudrivanja, previranja, pregovorna izigravanja, u nedogled iscrpljivanja radi postizanja isključivo ničega.
DA-ov i DF-ov odnos prema HDZ-u bio je takav da je doslovno tu partiju gurnuo u zagrljaj SNSD-u čime je odašiljana poruka kako su u ovoj zemlji narodi i njihovi većinski politički predstavnici raspoređeni dva na prema jedan protiv Bosne i Hercegovine
Toga danas nema.
Danas imamo korektne odnose, konstruktivne razgovore, saradnju i nesporenja da je BiH zemlja u kojoj žive i Hrvati.
Za našim stolom se ne gledamo preko nišana i ne dajemo istovremeno dijametralne izjave nakon netom održanog sastanka. Naše diskusije su usmjerene na usvajanje seta energetskih Zakona, na povećanje minimalne plate, na uvođenje neradne nedjelje, na kvalitetnoj zaštiti potrošača… jednostavno na unapređenju i zaštiti standarda stanovništva.
Neki to zovu izdajom, samo ne znam čega jer izdaja države Bosne i Hercegovine sigurno nije.
Ali mnogo značajnije je da je ta nova paradigma u odnosima postala nešto normalno, a ne specijalna vijest. Normalni a ne specijalni odnosi. E to je postignuće ove Trojke i napredak ovog napaćenog društva.
2. Odnosi na nivou države, konkretno s Miloradom Dodikom. Ti odnosi su složeni, kompleksni, ali konačno potpuno jasni. Imaju svoj početak i svoj kraj.
Ukratko, sve što se dogovorimo je dogovoreno a sve što nije dogovoreno ne može se smatrati dogovorenim.
Država iznad svega.
Iako ovo izgleda na prvi pogled kao prejednostavna i banalna konstatacija treba razmisliti šta se upravo krije iza toga.
Nema više politike zasnovane na dogovaranju načina realizacije ličnih interesa. Nema više generiranja kriza zarad lakšeg postizanja ličnih ciljeva.
Do blokade može doći isključivo kada se ugrožavaju interesi države. Nema više jalovih prijetnji o ukidanju Republike Srpske. Bahaćenje parolama o otcjepljenju više nikome nije zanimljivo i ne izaziva nikakav osjećaj brige ili neke druge nelagode.
I sam Milorad Dodik je postao kooperativniji. Svjedoči o tome pet zakona iz 14 prioriteta za koje su glasali i zastupnici iz njegove partije na državnom nivou. Naravno, ključna potka njegove retorike je secesionizam, ali njena snaga je otupljena odgovorom Trojke. Na praktičnom planu, na planu odlučivanja i svakodnevnog političkog rada nema popuštanja na štetu države, čak i ako su u pitanju odluke koje se trebaju provoditi unutar Republike Srpske.
Potpuno ogoljavanje stavova i namjera Dodika je sada bez ikakve sumnje jasno, a što ranije nije moglo biti slučaj kada je na sceni bio rat nacionalizama. Naše prethodnike je u postizanju iskrenog povjerenja upravo sprečavala njihova politika i njihovo ponašanje. Svojim pristupom i diktaturom despotizma unutar svojih kuća nikada nisu mogli zavrijediti nikakvu distinkciju od Milorada Dodika samog. Oni su isti, i kao takvi opstajali su lično i familijarno, dok je država, za koju su oni aman zabrinuti, kopnila svakog dana.
Trojka je svojim praktičnim djelovanjem suzbila Dodikov uticaj, a relaksirala odnose na retoričkom planu. Dok Dodik uporno govori o neprijateljima Srba iz Federacije, poglavito o bošnjačkim i građanski orijentiranim političarima kao takvim, oni niti jednom riječju kao ni djelom ne pokazuju da to jesu, niti bilo šta što kažu ili urade može biti predstavljeno kao takvo, a da to bude za prosječno politički upućenog građanina u RS ubjedljivo.
Mi danas imamo državnog ministra iz Federacije koji otvoreno kaže da je ministar na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine. Mi danas imamo državnog ministra iz Republike Srpske koji svim svojim aktivnostima zaslužuje atribut najaktivnijeg, najažurnijeg, najodgovornijeg, u sastavu Vijeća ministara.
Eto to je „novo normalno“ u nepunih 10 mjeseci aktivne nove političke scene.
Ne živimo od namještanja tendera ni rasipanja državne imovine, već od povjerenja naših članica, članova, simpatizerki i simpatizera da će njihov novac biti utrošen na izgradnju pravednijeg društva.
Budite jedna ili jedan od njih. Donirajte!
Ćamil Osmanagić: Novo normalno postignuto za 10 mjeseci nove političke scene
A ova Trojka, e ova Trojka je postigla određene vrijednosti koje nikada ranije nisu bile slučaj a nekako se preko toga prešlo olako i kao smatra se “novim normalnim”.
1. Totalna i iskrena i bezrezervna relaksacija odnosa između Bošnjaka i Hrvata, koje do sada nije bilo.
Na planu izgradnje povoljnijeg političkog i društvenog ambijenta, najveći uspjeh Trojke jeste što je relaksirala međuetničke odnose između Bošnjaka i Hrvata. Mi danas ne možemo govoriti o onom HDZ-u koji na svaki pomen secesionizma iz RS-a počne zveketati trećim entitetom. To je važno ne samo na planu relaksacije međuetničkih odnosa, već i na međunarodnom planu. Ono što je do sada bilo, jesu razna nadmudrivanja, previranja, pregovorna izigravanja, u nedogled iscrpljivanja radi postizanja isključivo ničega.
DA-ov i DF-ov odnos prema HDZ-u bio je takav da je doslovno tu partiju gurnuo u zagrljaj SNSD-u čime je odašiljana poruka kako su u ovoj zemlji narodi i njihovi većinski politički predstavnici raspoređeni dva na prema jedan protiv Bosne i Hercegovine
Toga danas nema.
Danas imamo korektne odnose, konstruktivne razgovore, saradnju i nesporenja da je BiH zemlja u kojoj žive i Hrvati.
Za našim stolom se ne gledamo preko nišana i ne dajemo istovremeno dijametralne izjave nakon netom održanog sastanka. Naše diskusije su usmjerene na usvajanje seta energetskih Zakona, na povećanje minimalne plate, na uvođenje neradne nedjelje, na kvalitetnoj zaštiti potrošača… jednostavno na unapređenju i zaštiti standarda stanovništva.
Neki to zovu izdajom, samo ne znam čega jer izdaja države Bosne i Hercegovine sigurno nije.
Ali mnogo značajnije je da je ta nova paradigma u odnosima postala nešto normalno, a ne specijalna vijest. Normalni a ne specijalni odnosi. E to je postignuće ove Trojke i napredak ovog napaćenog društva.
2. Odnosi na nivou države, konkretno s Miloradom Dodikom. Ti odnosi su složeni, kompleksni, ali konačno potpuno jasni. Imaju svoj početak i svoj kraj.
Ukratko, sve što se dogovorimo je dogovoreno a sve što nije dogovoreno ne može se smatrati dogovorenim.
Država iznad svega.
Iako ovo izgleda na prvi pogled kao prejednostavna i banalna konstatacija treba razmisliti šta se upravo krije iza toga.
Nema više politike zasnovane na dogovaranju načina realizacije ličnih interesa. Nema više generiranja kriza zarad lakšeg postizanja ličnih ciljeva.
Do blokade može doći isključivo kada se ugrožavaju interesi države. Nema više jalovih prijetnji o ukidanju Republike Srpske. Bahaćenje parolama o otcjepljenju više nikome nije zanimljivo i ne izaziva nikakav osjećaj brige ili neke druge nelagode.
I sam Milorad Dodik je postao kooperativniji. Svjedoči o tome pet zakona iz 14 prioriteta za koje su glasali i zastupnici iz njegove partije na državnom nivou. Naravno, ključna potka njegove retorike je secesionizam, ali njena snaga je otupljena odgovorom Trojke. Na praktičnom planu, na planu odlučivanja i svakodnevnog političkog rada nema popuštanja na štetu države, čak i ako su u pitanju odluke koje se trebaju provoditi unutar Republike Srpske.
Potpuno ogoljavanje stavova i namjera Dodika je sada bez ikakve sumnje jasno, a što ranije nije moglo biti slučaj kada je na sceni bio rat nacionalizama. Naše prethodnike je u postizanju iskrenog povjerenja upravo sprečavala njihova politika i njihovo ponašanje. Svojim pristupom i diktaturom despotizma unutar svojih kuća nikada nisu mogli zavrijediti nikakvu distinkciju od Milorada Dodika samog. Oni su isti, i kao takvi opstajali su lično i familijarno, dok je država, za koju su oni aman zabrinuti, kopnila svakog dana.
Trojka je svojim praktičnim djelovanjem suzbila Dodikov uticaj, a relaksirala odnose na retoričkom planu. Dok Dodik uporno govori o neprijateljima Srba iz Federacije, poglavito o bošnjačkim i građanski orijentiranim političarima kao takvim, oni niti jednom riječju kao ni djelom ne pokazuju da to jesu, niti bilo šta što kažu ili urade može biti predstavljeno kao takvo, a da to bude za prosječno politički upućenog građanina u RS ubjedljivo.
Mi danas imamo državnog ministra iz Federacije koji otvoreno kaže da je ministar na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine. Mi danas imamo državnog ministra iz Republike Srpske koji svim svojim aktivnostima zaslužuje atribut najaktivnijeg, najažurnijeg, najodgovornijeg, u sastavu Vijeća ministara.
Eto to je „novo normalno“ u nepunih 10 mjeseci aktivne nove političke scene.
Ne živimo od namještanja tendera ni rasipanja državne imovine, već od povjerenja naših članica, članova, simpatizerki i simpatizera da će njihov novac biti utrošen na izgradnju pravednijeg društva.
Budite jedna ili jedan od njih. Donirajte!
Kategorije
Posljednje novosti