Povodom najave izvršnog direktora za kapitalne investicije Elektroprivrede BiH o otpočinjanju gradnje Bloka 7 Termoelektrane Tuzla, oglasio se Zvjezdan Karadžin, član Predsjedništva Naše stranke i autor studije o uticaju Bloka 7 na okoliš.

Vijest o gradnji Bloka 7, dočekujem sa pomiješanim osjećajima gorčine i olakšanja. Kao nosilac studije uticaja Bloka 7 na okoliš, znam koliko je bilo bitno da se ovaj blok što prije izgradi i da se zamijene stari i odavno dotrajali blokovi 3 i 4. Naime radi se o jednim od najstarijih TE blokova u regionu pri čemu je TE Tuzla rangirana na 10 mjesto na listi najvećih zagađivača tog tipa u Evropi, prije nje su iz BIH TE Ugljevik i TE Kakanj.

Zagađenja kada se tiče aeropolutanata su konkretno mnogostruko veća nego što su dozvoljene granice u EU, tako velika da emisije konkretno SO2 su čak 30 puta veće od dozvoljenih. U takvoj situaciji je normalno bilo da se radujemo gradnji bloka koji će koristiti savremene sisteme zaštite okoliša čime bi se zagađenje svelo u dozvoljene granice po evropskim standardima i umnogome pomoglo lokalnom stanovništvu da lakše diše.

Trebao biti završen 2017, a bit će završen 2022.

Prvi problem je što se taj blok trebao sagraditi 2017. godine. Kašnjenje se umnogome može pripisati neodlučnosti po kojem prioritetu će se graditi novi blokovi, da li prvo Blok 7 ili nova TE Banovići. Na tim prepucavanjima se izgubilo puno vremena i dovelo do toga da će se po ovom planu blok 7 završiti 2022. godine, znači pet godina kasnije od planiranog. Za to vrijeme će građani trpiti zdravstvene posljedice te nepotrebne dileme koja je bila postavljena.

Drugi problem je što se stanovnici naselja koja gravitiraju TE Tuzla, prevashodno Šićki Brod i Bukinje, koji su potpuno iziritirani ignorisanjem višedecenijskih problema sa kojim se oni suočavaju vezano za rad TE, nisu saglasili sa time da odlagalište pepela i šljake iz novog bloka locira na nekadašnjem površinskom kopu Šićki Brod. To bi moglo značiti da će se, umjesto jednostavnog i kratkog tračnog transporta do obližnjeg kopa, materijal drugim prevoznim sredstvima morao voziti u prilično udaljene otkopane prostore površinskih kopova Šikulje ili Đurđevik.

Izazov usklađivanja sa međunarodnim ekološkim standardima

Treća stvar koja se desila u međuvremenu je povećana odlučnost svijeta da se bori sa problemom globanom zagrijavanja koji je rezultovao Konferencijom u Parizu (COP 21) održanom krajem prošle godine.

Na toj konferenciji su postavljeni novi izazovni ciljevi smanjenja emisije stakleničkih gasova. Za Evropu je odlučeno da se smanji emisija stakleničkih gasova za 40 % do 2030. godine u odnosu na nivoe iz 1990. godine i da do te godine se proizvodi 27% energije iz obnovljivih izvora. Američki predsjednik je najavio plan smanjenja stakleničkih gasova za 26-28 % do 2025. u odnosu na nivo iz 2005. Pri tome su u SAD od 2010. do danas zatvorili 200 od 535 termoelektrana na uglja. Kinezi planiraju da najveća emisija CO2 se dosegne u 2030. ali uz intenciju da u istom periodu povećaju korištenje obnovljivih izvora za 20 procenata.

Problem je sporost sadašnjih bh. vlasti

Naravno da će i plan rada naših termoenergetskih postrojenja morati biti stalno usaglašavan sa ovim ciljevima i da ćemo imati kvantifikovanu obavezu smanjenja emisija aeropolutanata, što sa ovakvim pristupom naše države neće biti nimalo lako izvodljiv zadatak.

A gdje smo mi? U pauzama prebrojavanja etničkih krvnih zrnaca se provede pokoji projekat vezan za obnovljive izvore energija od kojih uglavnom sem stranačkih lidera i njihovih poslušnika slabo ko a najmanje BiH ima koristi.

U Tuzli i okolnim mjestima ćemo očigledno još dugo gledati vazduh koji udišemo i nadati se da će napokon doći vrijeme kada će interes građana biti stavljen ispred interesa pojedinaca u vladajućim političkim partijama.

Zvjezdan Karadžin