Na izborima 2010. jedan broj birača ukazao nam je povjerenje, i osvojili smo dva poslanička mjesta u Skupštini KS. Nije tajna da smo bili pomalo razočarani rezultatom, s obzirom na očekivanja. No oni dalekovidniji među nama brzo su našli i dobre strane tog relativnog neuspjeha: skupštinska zasjedanja mogu biti naš prozor u politički svijet, tribina za izlaganje suvislih ideja i izlazak iz medijske izolacije u kojoj smo se nalazili jer nismo posjedovali ni štampane ni elektronske medije. Važno je biti konstruktivan, podržavati dobre predloge i inicijative i ne popuštati kod štetnih, i građani će to brzo raspoznati. Ukratko, mjesta u Skupštini osvojena 2010. treba shvatiti kao mogućnost da se stekne moralni kapital za izbore 2014.

Od prvoga dana poslanici Naše stranke u Skupštini KS Danis Tanović i Predrag Kojović (a nakon Danisovog povlačenja Predrag Kojović i ja) pokazivali su da se politika može voditi i na drukčiji način. Nismo ulazili u interesne koalicije, nismo prihvatali ministarske resore koji je trebalo da nam začepe usta niti smo u bilo kojem vidu učestvovali u podjeli izbornog plijena. I čini se da su stranački optimisti bili u pravu: građani su to prepoznali. Primjećujemo to – kao jedini kandidati koji, izgleda, smiju stajati na ulicama – ovih dana u kampanji, iz stotina spontanih obraćanja Sarajlija čija lica na čas-dva zasjaju nadom koju rađa samo duboki očaj: Naša stranka postala je njihova, dat će nam svoj glas, i mora biti bolje, jer gore biti ne može.

Hoćemo li, u mrtvoj izbornoj trci koja se vodi u ovu ranu jesen godine 2014, ostvariti rezultat koji će nam omogućiti da utječemo na formiranje vlade kantonalnog spasa u Sarajevu? Hoćemo li biti prisutni u skupštinama Zeničko-dobojskog i Tuzlanskog kantona, gdje naši aktivisti vode vrijednu i poštenu kampanju koju sarajevocentrični mediji jedva da prate? Hoćemo li u Parlamentu Federacije dobiti jedno ili dva mjesta koja će opet, kao prethodne četiri godine u Skupštini Kantona Sarajevo, imati težinu kao nečijih deset i pomoći moralnoj obnovi političkog života?

Od subote ujutro, svjesni da smo učinili sve što smo mogli, možemo sebi dozvoliti i ta pitanja, bez opasnosti da nas zahvati kovitlac spekulacija bez kraja i konca. Jer, odgovori će uslijediti vrlo brzo, možda već u ponedjeljak. A između subote i ponedjeljka, kako je poznato, pada nedjelja 12. oktobra, dan kada nam je potrebno samo lijepo vrijeme i malo sreće.