Sonja Terzić je rođena 1961. godine u Bugojnu, a diplomirala je na Ekonomskom fakultetu u Banjoj Luci 1984. godine. Iza sebe ima 30 godina rada u struci, radeći i u realnom i u javnom sektoru. Sonja je certificirani računovođa, govori engleski jezik, te je aktivna u društvenoj zajednici. Zajedno sa Nurudinom Osmanovićem, Sonja Terzić predvodi listu Naše stranke u Bihaću.

NS: Zbog čega ste odlučili da se kandidujete na izborima?
Sonja Terzić: Politika je u svim porama našeg života, htjeli mi to priznati ili ne, a takvo stanje je i sasvim normalno i očekivano u svim demokratskim društvima. Političkim radom se, dakle, profilišu mnoge oblasti društvenih odnosa u zajednicama od lokalnog nivoa pa naviše, a od tih odnosa ovisi i kvalitet života u tim okruženjima. Kreirati te odnose možete pričajući o njima u kuloarima, od čega niko nema koristi ili se uključiti u političku organizaciju iz koje ćete moći izravnije djelovati na mnoga dešavanja u društvu.
Zbog toga što ste kao vijećnik ili vijećnica u prvim redovima onih koji se bore za promjene stanja u lokalnoj zajednici, odlučila sam se kandidirati za vijećnika grada Bihaća i tako biti u prilici tamo iznositi i braniti stavove Naše stranke o svemu što bude predmet rasprave.

NS: Mladi napuštaju našu zemlju. Šta općina može uraditi da učini novim generacijama ovaj prostor mjestom gdje žele ostati i graditi svoje živote?
Sonja Terzić: Našu zemlju, nažalost, napuštaju svi koji mogu a pogotovo mladi. Napuštaju je jer su na to prisiljeni lošom situacijom u svim segmentima društva a posebno u dijelu koji se tiče mogućnosti zapošljavanja. Grad Bihać je danas u teškoj finansijskoj situaciji i jedva je u prilici da izmiruje zakonom propisane obaveze kao i one koje je neodgovorna vlast stvorila u proteklom periodu. Svaka aktivnost koja bi bila usmjerena ka poboljšanju stanja u pogledu mogućnosti zapošljavanja a koja zahtijeva novčane izdatke, moraće biti odgođena na nekoliko godina.

Ono što se sigurno može učiniti je uvođenje elemenata pravne države u oblast zapošljavanja, odnosno više pravde i potpuno isključenje diskriminacije u ovom procesu. Ovo što je danas na djelu je protivno odredbama o temeljnim ljudskim pravima. Sljedeće što se može učiniti je potpuno izjednačavanje prava uposlenika u tzv. realnom i javnom sektoru jer i oni koji su uposleni, zbog mnogobrojnih metoda eksploatacije, napuštaju ta radna mjesta.

NS: Kada bi sutra postali vijećnik/vijećnica, kako biste nastavili komunikaciju sa građanima i građankama?
Sonja Terzić: Pogrešno je shvatanje vijećnika da imaju obavezu komunicirati samo sa članovima stranke kao što je pogrešno i to što mnogi građani misle da su bitni od izbora do izbora a da ih u međuvremenu niko nema potrebe pitati za mišljenje.

Takvo stanje se mora promijeniti i ja ću, bilo sama ali i u okviru Naše stranke raditi na uvođenju mnogobrojnih oblika komuniciranja od ličnih kontakata, javnih tribina, društvenih mreža, posjeta mjesnim zajednicama, provođenjem elektronskih anketa itd. Mogućnosti su velike i ako bar neke od njih budu prakticirane grđanima će se na taj način podići svijest o potrebi da se više angažiraju u rješavanju bitnih pitanja u svojoj loklanoj zajednici. Inicijative ovakve vrste moraju biti pokrenute i rezultati neće izostati.

NS: Koji biste problem iz komunalnih djelatnosti izdvojili kao važan za Vašu općinu?
Sonja Terzić: Među najkompleksnije probleme urbanih dijelova grada, posebno u kolektivnim jedinicama stanovanja, spada problem grijanja stambenog prostora. Mnoge stambene jedinice su bez odlagališta za ogrjevno drvo a grad nema niti jednu toplanu. Skoro dvadeset godina, gomile ogrjevnog drveta, nasložene bez reda i posvuda po zelenim i drugim površinama, gotovo su postale dio razglednice grada. U sezoni grijanja gradom se širi smog što ukupni životni ambijent dodatno čini gotovo nepodnošljivim. Rješavanju ovog problema u narednim godinama biće potrebno posvetiti maksimum pažnje uz angažman sveukupnih ljudskih i materijalnih potencijala i upotrebu savremenih tehnoloških rješenja koju su prihvatljiva kako finansijski tako i ekološki.