Naša stranka je aktivnim radom svojih vijećnica i vijećnika postala prepoznatljiva kao jedna od političkih stranaka koja se bavi temom urbanog planiranja i načinom kako politika uređuje prostor koji živimo. Senka Ibrišimbegović je jedna od osoba koja se na politički angažman uključila upravo zbog svoje struke i svog znanja kojim može doprinijeti zajednici po ovom pitanju.

Senka Ibrišimbegović je rođena u  Travniku, gdje završava Osnovnu i muzičku školu. Gimnaziju je završila u Švicarskoj, a na Arhitektonskom  fakultetu u Sarajevu diplomira 2003. godine. Postdiplomski studij nastavlja u Italiji, te doktorira na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu. Senka je stručni saradnik Muzeja/Centra savremene umjetnosti ARS AEVI u Sarajevu. Na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu radi kao viši asistent od 2008, te u arhitektonskoj praksi. U Sarajevu, u Općini Centar, živi od 1997. godine.

NS: Zbog čega ste odlučili da se kandidujete na izborima?

Senka Ibrišimbegović: Osjećam građansku obavezu da nakon skoro 20 godina života u Sarajevu, Općini Centar, dam doprinos razvoju civilnog društva. Obzirom da sam arhitektica sa iskustvom života u evropskim gradovima, mislim da mogu dati doprinos u osimišljavanju kvalitetnih javnih gradskih prostora i programa u njima. Mislim, također, da je vrijeme da se generacija kojoj pripadam aktivno uključi u političke tokove i pokušati učiniti život na Općini Centar kvalitetnijim.

img_1096

NS: Kada razmišljate o svom komšiluku, šta vam prvo padne na pamet da treba promijeniti, popraviti ili učiniti boljim?

Senka Ibrišimbegović: Institucija komšiluka je, barem u prošlosti, u dobroj mjeri bila znak jakog i socijalno svjesnog društva. Odnosi među komšijama  su jedna od glavnih niti koje komunikacijski, antropološki i kulturološki povezuju ljude iz određenih stambenih prostora. Važnost dobrih odnosa među komšijama  često se podvlači(lo) izrekom – «komšija je bliži od brata.» U tom smislu je rad na zbližavanju prioritet, otklanjanje nerazumijevanja i eventualnih neprijateljstava su prioriteti u ovoj vrsti angažmana. Znati i uvažavati svoje komšije, znači poznavati i sebe, mi smo jedni drugima vrlo važni!

NS: Kakvo je stanje sigurnosti u Vašem gradu/općini? Šta biste uradili da bi se stanje popravilo?

Senka Ibrišimbegović: Ovo pitanje, direktno povezano je prošlim, a odgovor na njega nije nimalo lagan. Sretan život, u dobroj mjeri znači sretan komšiluk, a u ovom trenutku se ne može reći da je Općina Centar idealno mjesto po tom pitanju. Zajednički rad, uključivanje u neku vrstu oplemenjivanja prostora, dogovaranja sa susjedima, sve to ulazi u sklop aktivnosti kojima bi se odnosi, i sigurnost na Općini, svakako, poboljšali.  Dakle mi jedni druge ne smijemo gledati kao konkurenciju, već osvještavati da zajedno želimo kvalitetniji prostor za život i izvan svojih domova!

unnamed

NS: Mladi napuštaju našu zemlju. Šta općina može uraditi da učini novim generacijama ovaj prostor mjestom gdje žele ostati i graditi svoje živote?

Senka Ibrišimbegović: Prije svega, treba učiniti više da se kult rada, uspjeha u školi, i općenito učenja – vrednuje. Izvrnuti «sistem» vrijednosti koji danas živimo, ne potiče mlade ljude da radom postižu više: prolaze oni koji imaju veze, a oni koji rade na vlastitom unaprijeđenju žele otići, jer su svjesni da neće biti uključeni u odlučivanje, niti će biti u prilici da se njihove ideje sprovedu. Mislim da je Općini potreban Kulturno-umjetničko – informativno-kreativni centar, kao baza u kojoj bi se sastajali mladi koji bi tu mogli pokazati svoje afinitete i sposobnosti. Takav način generiranja kadrova za budućnost se uvijek pokaže efikasnim, a rad s budućim generacijama jedan je od najvažnijih segmenata za gradnju budućnosti.

NS: Od rata do danas širom Bosne i Hercegovine ‘cvjeta’ divlja gradnja. Kakvo je stanje u Vašoj općini i na čemu treba raditi po pitanju upravljanja prostorom?

Senka Ibrišimbegović: Stanje po ovom pitanju je zabrinjavajuće u cijelom gradu, pa tako i u općini Centar. Prije svega treba učiniti rad struke transparentnim, uvesti jasna pravila upravljanja prostorom – i adekvatne posljedice za nepoštivanje istih. Taj začarani krug procesa nastajanja divlje gradnje treba prestati tako što će se neko u krugu osvijestiti, bilo bi najbolje svi (investitor, arhitekta, adiminstracija, građani). Raditi na podizanju svijesti o kvaliteti življena u gradu, a posebno u Centru!

asgas

NS: Kakvo je stanje sporta danas u Vašoj općini. Šta uraditi da bi općina bolje ulagala sredstva u omladinski i amaterski sport?

Senka Ibrišimbegović: Sport je jedna od najvažnijih grana u modernom društvu, a na našoj se Općini vidi stagnacija u smislu masovnosti i ostvarenja rezultata. Sport je usko povezan s mentalitetom neke zajednice, a način da se probudi interes za njega jeste planiranje i ulaganje u one sportove u kojima su se nekad postizali uspjesi, kao i u moderne igre koje bi mogle zanimati mlade ljude. Treba izbjeći praksu da praktično svako može registrirati neku sportsku školu i ubirati članarinu od nje. Vijeće treba utvrditi koji su sportski kolektivi prioritetni, i u skladu s time finansirati pojedine grane amaterskog i omladinskog sporta. Brzo sticanje dobiti i profesionalizacija pod svaku cijenu neće donijeti rezultate, ni u kojem smislu.

NS: Kada bi sutra postali vijećnik/vijećnica, kako biste nastavili komunikaciju sa građanima i građankama? 

Senka Ibrišimbegović: Direktno, susretima, društvenim mrežama, na bilo koji način koji odgovara građanima. Mi trenutno živimo u jednoj vrsti odvojenosti političara od baze, i to je ono što treba promijeniti. Umjesto da zastupnici i vijećnici budu servis građanima, želi se postići obrnuta slika. Treba raditi da se to promijeni. Druženje u sklopu mjesnih zajednica, te pretvaranje istih u atraktivna mjesta susreta komšija, javne tribine i internet portali svakako mogu pomoći u tome

NS: Mnogi zaboravljaju ruralni dio općine. Kako lokalna samouprava može poboljšati položaj sela?

Senka Ibrišimbegović: Nikada do kraja precizno definirana urbanistička politika i katastarska metodologija doveli su Općinu u položaj da se recimo ne zna šta se događa na rubnim/ ruralnim područjima. Sistem puteva ili navodnjavanja često je ostavljen individualnim rješenjima što dovodi u pitanje i sigurnost tla, i stambenih površina. U tom smislu treba poraditi na odgovornosti nadležnih inspekcija i institucija koje se bave tim segmentom, te svjesnim radom struke i  Općine na temeljitom planiranju infrastrukture za ova područja.

NS: Koji biste problem iz komunalnih djelatnosti izdvojili kao važan za Vašu općinu?

Senka Ibrišimbegović: Tri ključna problema: snabdijevanje vodom, odvozom smeća i brojem pasa lutalica koji su ostavljeni bez nadzora. Javna preduzeća nisu organizirana na principu efikasnosti i komercijalnosti, nego na nekoj vrsti političkog voluntarizma koji probleme ne rješava, nego ih «gura pod tepih». Zbog toga strada lokalna zajednica i društvo u cjelini. Projekti koji bi riješili ove pitanja trebaju biti generički osmišljeni, a ne trenutne reakcije na postojeće stanje.

NS: Koja je vaša vizija Grada Sarajevo?  

Senka Ibrišimbegović: Kako bi Grad Sarajevo i njegove četiri Općine postale simbol i primjer savremenom kulturnom i turističkom življenju, jedan od projekata koji se trebaju implementirati na lokalnom nivou jeste vizuelni identitet javnog urbanog prostora, te informativna vizualizacija važnih turističkih destinacija za lokalnu zajednicu.  Projekat grafičkog dizajna u javnom prostor je jako važan za ukupan doživljaj urbanog, arhitektonskog, prostora i naslijeđa, te, za našu Općinu, važnih turističkih destinacija. Trenutno trebamo biti svjesni da je grad, a ovdje stavljamo fokus na Općinu Centar, vizualno zagađen. Vizualno zagađenje nije novi pojam, ali se koristi u manjoj grupi dizajnera, međutim ono što je veliki problem jeste da ovo zagađenje definira percepciju svih stanovnika, pa i turista, i to svaki dan.

Ono ima negativne efekte i na komunikacijsku orijentaciju u prostoru. Projekat informativne vizualizacije treba da bude holistički tretiran sa cijelokupnim vizualnim identitetom i načinom obilježavanja važnih turističkih destiancija u lokalnoj zajednici, načina reklamiranja, obilježavanja stanica javnog prevoza i sl. Također u tom projektu treba voditi računa da se isti ne postavljaju neprimjereno na objekte od arhitektonske i kulturno-historijske vrijednosti. To znači da projekat treba započeti i detaljnom studijom koja će odrediti najadekvatnije pozicije za postavljanje informacijskih panoa.

U suprotnom će se podržavati daljni informacijski i vizuelni haos na lokalnom nivou, jedan neodgovoran odnos prema arhitektonskom i urbanom naslijeđu, kao važnom turističkom resursu. Ovo ne može biti projekat samo jedne općine, već stvar koja obuhvata cijeli grad.