U Tuzli je, 21. decembra, održana javna debata „Čiji je javni prostor institucija kulture?“. Debatu je organizirala mreža kulturnih institucija i pojedinaca „Kultura 2020“. U vezi sa pitanjima o kojima je bilo govora na navedenoj debati, donosimo vam članak Selme Tobudić, članice Naše stranke u Tuzli.

Svim javnim institucijama i preduzećima u Tuzli, pa tako i onim u kulturi i obrazovanju,se već dugo upravlja netransparentno, neracionalno i nepravedno. Javne kulturno-obrazovne ustanove se u potpunosti ili dijelom finansiraju iz gradskog budžeta ali se u praksi pokazuje da su de facto vođene privatnim interesima pojedinaca ili interesnih grupa, što je po inerciji već dugogodišnje nepisano pravilo. Posljedica toga je da građani finansiraju puka radna mjesta.

Zanemaruje se ili se minimalno ulaže u samo održavanje, obnavljanje infrastrukture što rezultira zastarjelošću i oštećenjima prostora, nedostatkom opreme i slično. Ne postoji koordiniranje, niti zajedničko planiranje aktivnosti u nekim segmentima rada između samih javnih kulturno-obrazovnih institucija, kao ni bilo kakav oblik strateškog umrežavanja sa srodnim organizacijama civilnog sektora, neformalnim grupama ili pojedincima koji uspješno rade na području grada. U većini slučajeva, nema jasno definisanog i javno dostupnog plana aktivnosti, a građani su u prilici učestvovati samo na događajima i manifestacijama koje se odvijaju sporadično i ograničeno. Ogroman nedostatak aktivnosti za djecu i mlade posebno u periodu školskih raspusta je jedan od najočitijih primjera.

Izgleda kao da je opredjeljenje javnih kulturno-obrazovnih institucija kao kod javnih preduzeća: cilj je komercijalizacija imovine stečene od budžetskih sredstava u proizvod za koji građani plaćaju (pod uslovom da im to materijalno stanje omogućava), ali bez utjecaja na raspodjelu novca ili uopšte oblik i način onoga što im se sada servira kao usluga, premda sami učestvuju u stvaranju svih pretpostavki za postojanje te usluge. Ukoliko je to strateško opredjeljenje,  da li to onda znači da je vizija gradskih vlasti i institucija djelovati isključivo kao rentijer? Ako jeste, neizbježno je pitanje privatiziranja: ko polaže takvo, isključivo pravo na imovinu koja bi trebala biti društveno dobro, i o njoj odlučuje ili je zanemaruje dok se ujedno budžetski finansira?

Smatramo da je izuzetno važno raditi na izradi kulturne strategije prvenstveno na nivou grada jer već postoji dovoljno novčanih sredstava da se planira sistematski, povezan i svrsishodan rad. Kultura podrazumijeva kulturu života određene zajednice kojeg prije svega odlikuju razmjena i učestvovanje u široj zajednici, raznovrstnost i dostupnost prilika za kreativnost i razvoj djece i mladih izvan porodičnog okruženja i neuslovljeno materijalnim stanjem. Podržavamo sve pojedince i institucije javnog, nevladinog i alternativnog sektora koji se bore za kulturniji, kreativniji i pravedniji grad. Zahtijevamo od gradskih vlasti da preuzmu ulogu koja im je dodijeljena i zahvaljujući čemu imaju radna mjesta, te da upravljaju u interesu svih građana bez obzira na etničku, vjersku, partijsku, rodnu i druge pripadnosti.

Selma Tobudić, članica Naše stranke u Tuzli