sanja-renic-4Zovem se Sanja Renić i nositeljica sam liste Naše stranke za Općinsko vijeće Zenica. Želim vam ispričati svoju priču.

Rođena sam 1965. godine, i kada sam počela da sumiram najinteresantnije stvari iz svog života, vidim da imam materijala za dobru knjigu. Za to nisu zaslužne samo proživljene godine nego i moja sudbina, bolje reći moji roditelji.

Moja mama je poslije Drugog svjetskog rata došla iz Zadra sa svojom porodicom Subotić/Boniciolli u Novi Travnik, a tata iz sela Renići kod Duvna/Tomislavgrada sa svojom obitelji u Slimena, selo kraj Travnika. Kada su se sreli, tata je bio mladi fudbaler travničkog FK „Bratstva“, a mama jedna od najljepših djevojaka Novog Travnika.

copy-of-004Tata počinje da igra za Čelik u Zenici, u kojoj  stvaraju svoj dom i tu počinje moja priča. Sa sestrom Stelom i bratom Loskom odrastam u Crkvicama, naselju koje ima Brdo. Moja zgrada je bila ispod Brda sa puno zelenila i grmlja u kojem smo pravili „loge“ za nebrojene ljubimce od ptica do pasa. Radovali smo se radnim akcijama čišćenja oko zgrade i trudili se da dobijemo pohvale komšiluka. Nagrađivali su nas kolačima, koje smo jeli na dekicama na kojim se pila zajednička kafa. Skrivali smo se da ne vidimo kada se kolju kurbani, ali smo ih sa radošću dijelili po komšiluku. Farbali smo jaja, tušili se žutim, suhim domaćim perecima, ljubili u ruku za Bajram da dobijemo para, ljeti pjevali ispod oraha uz gitaru, a zimi pravili ogromnog Snješka. Pratili vojnike uz harmoniku, svi učestvovali u svadbama, u žalostima. Zajedno gledali utakmice reprezentacije kod onog ko je imao najbolji televizor, klizanje i Milka Babović su bili drugačiji sa obojenom plastikom na ekranu.

sanja-renic-1Taj duh koji se tada širio mojim gradom se u mnogo čemu razlikovao od ovog  sada kojim se pune dječije glave. I kako je samo bilo sretno i lijepo djetinjstvo nas koji smo imali sreću da se kupamo u Babinoj rijeci, sankamo niz Brdo, nastupamo s raznim sekcijama u Društvenom domu u kojem smo imali i kino. Takmičenje u fudbalu, između dvije vatre, sa susjednim zgradama, pozorišne predstave u podrumima i terasama, boje krep papira. Bilo je to vrijeme  komšiluka u punom smislu te riječi. Cijeli moj život se protezao u tri grada što je vjerovatno utjecalo na širinu mog razmišljanja i ovo što ne mogu da zatomim, a to je ljubav prema sanja-renic-3svakom gradu i selu naše Bosne i Hercegovine. Raznolikost moje porodice koja se godinama sve više povećavala, tolerancija i ljubav koju gajimo jedni prema drugima su svakodnevna potvrda stava koji imam.

Moja tri sina su rođenjem dobili ono što se ne može kupiti, a to je ljubav prema svakom čovjeku bez obzira na njegovu vjeru, boju kože, opredjeljenje, bilo kakvu različitost. Sport u mojoj porodici je način života koji doprinosi zdravom razmišljanju, tim sam se vodila kad su u pitanju i moja i druga djeca. Svakoj 14408390_551591875038641_705025969_omladoj i budućoj majci rado prenesem svoja iskustva – moja dva sina su odrasli ljudi, sa završenim fakultetima, treći je maturant i igrač prvog tima OKK Čelik – da je bavljenje sportom kao i bilo kojim vidom kulture, velika olakšica i pomoć u dobrom vaspitavanju djeteta.

sanja-renic-5Čekam svoju prvu unuku u oktobru mjesecu ove godine, a osjećam da je cijeli jedan život preda mnom nakon 2. oktobra.

Kroz svoj politički angažman u Našoj stranci, moja nada da ćemo se u svakodnevnom životu vratiti ljudskim i komšijskim principima, se konkretizovala. Odlučna sam da pomognem i da svoj život posvetim ovoj ideji. Povratak načinu života u kojem se svaka osoba komšijski poštuje, a razlike zajednički slave – jedini je način na koji vrijedi živjeti. Uvjerena sam da ćemo uspjeti, možemo i moramo biti dobre komšije.