Trenutna socijalna politika u Kantonu Sarajevo ne garantuje raspodjelu socijalnih davanja srazmjernu stepenu socijalne ugroženosti. To najviše osjete najsiromašniji građani. Rješenje ovog problema, Sandra Zaimović, kandidatkinja Naše stranke za Skupštinu Kantona Sarajevo, vidi u boljem ciljanju sredstava koja se izdvajaju za socijalne politike. Osnovni cilj socijalne politike svugdje, upozorava Zaimović, je smanjenje siromaštva.

“Neophodno je na zdravim temeljima kreirati sistemsko rješenje koje će odgovoriti izazovima siromaštva. Prije svega, najugroženiji građani moraju prioritetno biti uključeni u ekonomske razvojne programe, koji će im omogućiti socijalnu stabilnost neovisno od socijalnih transfera. Nedopustivo je dodatno stvarati jaz između bogatih i siromašnih, jer temelji zaštite bogatih su čvrsto integrisani u samom sistemu oporezivanja, gdje dominiraju indirektni porezi u odnosu na direktne, te gdje su prihodi od socijalnih doprinosa u FBiH veći nego i u jednoj zemlji EU. Tako, na primjer, od ukupnih poreskih prihoda Kantona Sarajevo udio prihoda od poreza na imovinu iznosi 1,49%, dok je udio indirektnih poreza preko 61%. To nam govori da u prikupljanju najvećeg dijela poreskih prihoda Kantona, skoro podjednako učestvuju jedan penzioner s minimalnom penzijom i neko s natprosječnom platom, ukoliko posmatramo egzistencijalnu potrošnju.”

Ukoliko nije zadovoljena pravičnost u sistemu oporezivanja, smatra Zaimović, onda bi se to trebalo ispraviti kroz javne rashode. Međutim, ni to nije slučaj. Pojedini transferi u okviru socijalnih davanja, tipa “Socijalni program” ili “Sredstva za pomoć građanima” su u velikoj mjeri uopćeni, te su plodno tlo za (ne)namjerne propuste, odnosno malverzacije prilikom dodjele sredstava, što je opet na štetu najugroženijih kategorija u društvu a u korist poslušnih i podobnih stranačkih kadrova aktuelne vlasti.

“Potrebno je reformisati socijalnu politiku, odnosno precizirati socijalna davanja na način da sredstva zaista završe u džepovima mnogobrojnih socijalno ugroženih građana. Ako tome dodamo i bespotrebno nagomilanu javnu admistraciju, koju enormno skupo plaćamo preko 20 godina, što je apsurd u svim zemljama svijeta osim u našoj, evidentna je potreba čitavog niza reformi, koji će smanjiti mnogobrojne nejednakosti među građanima.”

Trenutni sistem, s jedne strane, omogućava pojedinim političkim krugovima da lagodno i ugodno žive na račun građana, ophodeći se prema javnim sredstvima kao prema vlastitim. Dok, s druge strane, imamo sve veći broj socijalno ugroženih i siromašnih koji su produkt upravo te aktuelne socio-ekonomske politike, koja je i antisocijalna i antiekonomska.