Nurudin Osmanović je rođen 1958. u Bihaću gdje je proveo i najveći dio svog života. Tu je završio gimnaziju, nakon čega odlazi na studije u Zagreb gdje je diplomirao na Fakultetu prometnih znanosti 1982. godine. Nurudin je ljubitelj prirode, planinar, pasionirani vozač motocikla. Danas, sa preko 30 godina radnog iskustva stečenog na poslovima aktivne vojne službe,  rukovođenja, obrazovanja, državne službe i informatike, želi dati svoj doprinos kroz aktivan angažman u Našoj stranci i kroz predstavljanje građana i građanki Bihaća u Gradskom vijeću Bihaća.

NS: Nurudine, decenijama ste aktivni u lokalnoj zajednici. Jedan ste od ključnih ljudi zaslužnih za obnovu rada Naša stranke u Bihaću. Zbog čega ste se odlučili kandidirati na izborima?

Osmanović: Kao član Gradskog vijeća Bihaća biću u prilici da najizravnije utičem na mnogobrojne odluke iz života grada prenoseći pritom, stavove i politike Naše stranke, ali i građana koji budu pokazali interes da svojim inicijativama i prijedlozima mijenjaju zajednicu u kojoj živimo.

NS: Kada razmišljate o svom komšiluku, šta vam prvo padne na pamet da treba promijeniti, popraviti ili učiniti boljim?

Osmanović: Izgradnja prihvatljivijih oblika suživota na način da se u najmanjoj mjeri ometa privatnost svakog od nas, s jedne strane, i osmišljavanje i prakticiranje zajedničkog angažmana na rješavanju problema komšiluka pogotovo u objektima kolektivnog stanovanja i mjesne zajednice. Pri tome uglavnom mislim na rješavanje problema funkcioniranja elementarnih komunalnih sistema i zajedničkog uređenja životnog prostora kroz koje bi se aktivnosti naglasila činjenica da su komšije značajno više upućeni jedni na druge nego je to danas u praksi prisutno.

NS: Mladi napuštaju našu zemlju. Šta općina može uraditi da učini novim generacijama ovaj prostor mjestom gdje žele ostati i graditi svoje živote?

Osmanović: Ljudi su uvijek odlazili u potrazi za boljim, bili oni stariji ili mlađi iako je danas, činjenica, najveći broj njih u dobi do 30 godina i koji još nisu zasnovali svoje porodice. Država, odnosno općina, se mora vratiti korak unazad i početi i sama biti investitor u javna preduzeća u oblasti poljoprivrede, komunalnih službi koje se bave održavanjima svega što je javno a to finansirati i iz dijela novca koji se danas plaća privatnim preduzećima za održavanje javnih površina svih vrsta. Radno sposobnim osobama trebamo motivisati kroz fodnove iz kojih će finansirati poduzetničke projekte.

NS: Kakva je tu pozicija mladih u obrazovanju? 

Osmanović: Mi ćemo oblast zapošljavanja učiniti transparentnijom na način da se ustanove bodovne liste i liste čekanja, posebno za javni sektor, kako bi mladi ljudi bar znali kada mogu očekivati da će se s velikom vjerovatnoćom zaposliti. Nužno je hitno revidirati upisne kvote u visokoškolske ustanove a ojačati sektor tzv. radničkih zanimanja, te ustanoviti fondove za razvoj inovativnih aktivnosti ili ih finansirati bar na isti način kao što se to čini u oblasti sporta i kulture.

NS: Od rata do danas širom Bosne i Hercegovine ‘cvjeta’ divlja gradnja. Kakvo je stanje u Bihaću i na čemu treba raditi po pitanju upravljanja prostorom?

Osmanović: Ovaj problem je u kontinuitetu prisutan na području Bihaća i, kako stvari stoje, još će dugo biti tako. Ja problem vidim u prvom redu u kompliciranim i finansijski opterećenim procedurama izdavanja odobrenja za građenje koje traju godinama a što onda motiviše investitore da grade bez odobrenja. Prostorno-planskoj dokumentaciji treba odrediti određen rok u kojem se ne može mijenjati ćime bi se eliminisala pojedinačna „prilagođavanja“ investitorima koji imaju i politički uticaj, svaki put kada to njima treba. Za bespravno sagrađene objekte treba odrediti znatno veće komunalne usluge ili druge oblike dugoročnih sankcija koje će prisiliti investitore da i sami razmisle o opravdanosti gradnje na nelegalan način.