Nihad Uk, predsjednik Općinskog odbora Naše stranke Centar i diplomirani pravnik, jedan je od naših predstavnika na Akademiji za političke lidere/ke, koju je prije par dana uspješno završio odbranom rada „Pitanje samoopredjeljenja RS“. Pitanje samoopredjeljena kompleksno je političko i pravno pitanje koje je često temom prepucavanja političkih lidera, ali i jedno od često pogrešno postavljenih. Sa Nihadom smo razgovarali o ovoj temi, za koju je dobio pohvale drugih učesnika, zbog stručnog pristupa temi.

Šta znači samoopredjeljenja naroda i koliko je ono poltičko, koliko pravno pitanje?

Institut samoopredjeljenja naroda, jedan je od sve učestaliji međunarodnopravnih alatki koji se spominje u široj zajednici. Niz je razloga što se samoopredjeljenje naroda svakodnevno koristi prvenstveno u dnevno-političke svrhe, od onih političkih skupljanja predizbornih poena, do onih faktičkih pitanja Kosova i danas aktuelnih Krima, Donjecka i Luganska. Kroz rad, ja sam se trudio da političku dimenziju pojma samoopredjeljenja naroda zanemarim, koliko je to moguće i pažnju usmjerim na „pravni“ okvir, koji je ispostavilo se, izrazito nedorečen, sadržajno neusklađen i nerijetko neobavezan za subjekte međunarodnog prava.

Koja je definicija samoopredjeljenja?

Ne postoji univerzalna definicija prava na samoopredjeljenje, s jedne strane što postoji problem jezičkog tumačenja, a sa druge strane problem sadržine i širine pojma. Ukoliko se navedenim uzrocima tumačenja pojma doda i politički momenta određivanja prava na samoopredjeljenje naroda onda se sa sigurnošću može reći da je to jedan složen institut koji neće svoju konačnu definiciju dobiti u skorije vrijeme.

Kako je to riješeno kod nas?

Ustavno pravo Bosne i Hercegovine, kao i gotovo svih država, ne poznaje institut samoopredjeljenja i otcjepljenja. Naprimjer, Ustav Republike Srpske u svojoj Preambuli sadržavao je termin samoopredjeljenje, međutim Alija Izetbegović u to doba predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, je zahtjevom od 12. februara 1998. godine pokrenuo postupak pred Ustavnim sudom radi ocjenjivanja saglasnosti Ustava Republike Srpske sa Ustavnom Bosne i Hercegovine, između ostalog i zbog termina samoopredjeljenja u Preambuli. Ustavni sud konstatovao je da Ustav RS-a treba da odražava volju svih građana – naroda jedne teritorije, a ne isključivo jednog naroda, kako se to nalazilo u izmjenjenom Ustavu RS. Također veliko uporište za izmjenu istog bila je neusklađenost sa onim „višim“ Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i korištenje jezičkih konstrukcija koje direktno podrivaju ustavno-pravni poredak Bosne i Hercegovine.

Šta znači pojam „naroda“ u međunarodnom kontekstu?

Značenje riječi narod bilo je kontroverzno pitanje od kada je princip samoopredjeljenja iznijet u Povelji Ujedinjenih nacija. Kada je princip samoopredjeljenja bio zvanično predviđen Poveljom Ujedinjenih nacija, gotovo opće prihvaćeno shvatanje značenja pojma „narod“ bio je da se odnosi na cjelokupno stanovništvo nezavisne države ili kolonijalnog entiteta. Ovaj princip definisanja „naroda“ na osnovu teritorije je bio od velike koristi prilikom procesa dekolonijalizacije nakon Drugog svjetskog rata. Međutim definicija „naroda“ prema teritorijalnom kriteriju nije bila, niti je danas, univerzalno prihvaćena, već brojni autori  „narod“ definišu kao grupu, zajednicu  određenu prema svom zajedničkom etničkom ili kulturnom porijeklu.

Kako to posmatrati iz pozicije Ustava BiH?

Iz Ustava BiH, proizlazi da je konstitutivnost naroda kolektivno pravo uže od suverenosti i ni jedan od konstitutivnih naroda svoju konstitutivnost ne ostvaruje nezavisno od ostalih naroda koji imaju ista prava, već naprotiv. Analogno tome može se zaključiti da konstitutivnost za posljedicu nema pravo na samoopredjeljenje niti pravo na otcjepljenje bez saglasnosti preostala dva konstitutivna naroda. U ovom smjeru ide i razmišljanje Arbitražne komisije osnovana povodom Konferencije o bivšoj Jugoslaviji u Hagu 1991. godini, poznatija još kao i „Badinterova komisija”.

Koji bi bio Vaš zaključak, u tom smislu?

Smatram da ne postoji u međunarodnom pravu i najmanje pravno uporište koji bi davalo osnov za korištenje instituta samoopredjeljenja naroda u kontekstu Republike Srpske. Međunarodno pravne norme prvenstveno štite  teritorijalni integritet, a institut samoopredjeljenja naroda rezervisan je za kolonijalne zemlje ili pak slučajeve kada je jedan narod ugnjetavan, kao što se dešava pod stranom vojnom okupacijom; ili kada se zasebnoj grupi u značajnoj mjeri osporava pristup vladi kako bi ostvarila svoj politički, ekonomski, društveni ili kulturni razvoj.

Pravni sistem Bosne i Hercegovine pruža visok stepen ravnopravnost za sva tri konstitutivna naroda, što se ne bi moglo reći i za građane koji se ne identifikuju kroz jedan od tri konstitutivna naroda. Stoga otcjepljenje Republike Srpske ostaje isključivo dnevno-politička tema koja se aktuelizira pred izbore i koristi se kao instrument za prikupljanje jeftinih glasova.