Naša stranka u Sanskom Mostu je predstavila lokalne politike i kandidate i kandidatkinje za Općinsko vijeće Sanskog Mosta. Listu predvodi Ermin Osmanagić i Nađa Nukić, a zatim slijede Armin Hasanbegović, Medina Đulović, Samir Alagić, Senada Škulj, Sead Đulović, Zlatan Muranović, Biljana Osmančević, Adis Medić, Aida Zukić, Fadil Kamenjašević, Adana Šabanović i Adis Hujić. O Našoj stranci u Sanskom Mostu smo razgovarali sa nosiocem liste Erminom Osmanagićem.

NS: Ermine, možete li nam reći nešto više o sebi? Koji je Vaš put do kandidature na izborima?

Ermin Osmanagić: Zovem se Ermin Osmanagić. Rođen sam 1975. godine, zaposlen, oženjen, otac dvije djevojčice. Nosilac sam liste Naše stranke za Općinsko vijeće u Sanskom Mostu. Diplomirao sam Menadžment i poduzetništvo na Ekonomskom fakultetu u Bihaću.

Vlast u Sanskom Mostu se u zadnjih 20 godina nije promijenila. Nakon neuspješne privatizacije većine preduzeća u Sanskom Mostu i slabih investicija u Općini je izražen problem nezaposlenosti. Vlast ne vodi brigu o svim građanima i građankama podjednako, preferirajući rođačke i stranački podobne osobe. Zbog svega toga stanovništvo se počelo masovno iseljavati. To je uzelo maha do te mjere da je Sanski Most danas poluprazan grad. Osjetio sam da je ovo momenat da se uključim u politiku jer samo tako mogu doprinijeti drugačijoj borbi za bolji Sanski Most. Do sada nisam bio politički aktivan, a odlučio sam se za Našu stranku jer njen program odgovra mojim razmišljanjima i jer je to stranka sa stavom, principijelna bez obzira na konačni rezultat. Naša stranka je za drugačiju politiku, za bolju Bosnu i Hercegovinu.

NS: Kada razmišljate o svom komšiluku, šta vam prvo padne na pamet da treba promijeniti, popraviti ili učiniti boljim?

Ermin Osmanagić: Prije svega treba vratiti povjerenje među ljudima. Vratiti onaj stari osjećaj komšiluka. Ljudi su se dosta otuđili i svi gledaju svoja posla, a znaju da samo zajedno mogu promijeniti mjesto gdje žive. Pravim primjerima potrebno je pokazati da se može i drugačije i da se mogu postići rezultati. U naselju u kojem živim nedostaje dosta infrastrukturnih elemenata; od toga da je rasvjeta dotrajala, da nedostaju kanti za smeće, da su kontejneri na neprikladnim mjestima, da nedostaje parking mjesta, neasfaltiranih dijelova puteva itd…

Ideja je da se okupi što više ljudi na jednom mjestu i da im se iznesu pojedini prijedlozi kako bi unaprijedili lokalnu zajednicu. Nakon što se zajedno definišu prioriteti, s tim prijedlozima pokrenuti inicijativu kod lokalne vlasti. Kada se postignu određeni rezultati siguran sam da će i komšiluk profunkcionisati na najbolji mogući način.

NS: Kada biste izdvojili neku organizaciju, udruženje ili neformalnu inicijativu iz Vaše zajednice za koju vidite da daje doprinos boljem stanju u Vašem komšiluku, koja bi to bila? Recite nam nešto više o tome?

Ermin Osmanagić: Na pomen udruženja prvo mi na pamet pada CIM (Centar za izgradnju mira). To je udruženje koje postoji više od 10 godina i bavi se pomirenjem među narodima. Veoma su uspješni i najveću podršku im daju međunarodni donatori. Lokalna vlast ih je u zadnja dva budžeta podržala sa po 3.000 KM. Jedno takvo udruženje koje organizira mirovni kamp i sedmicu mira svake godine u Sanskom Mostu zaslužuje puno veću požnju lokalne zajednice pogotovo ako se uzme u obzir da širi pozitivnu priču.

Ljude koji se bez predrasuda bore za mir i pomirenje potrebno je u svakom slučaju podržati. Uz institucionalnu pomoć organizacije sedmice mira, Sanski Most se može brendirati kao grad mira čime bi sigurno doprinjeli boljoj slici Sanskog Mosta u BiH kao i van BiH. Na osnovu takvog brenda grada otvaraju se mnoge mogućnosti za organizaciju konferencija, skupova na temu mira.

NS: Kada bi sutra postali vijećnik, kako biste nastavili komunikaciju sa građanima i građankama? 

Ermin Osmanagić: Jedan od ciljeva Naše stranke je i jačanje mjesnih zajednica. MZ bi bile mjesto okupljanja, mjesto razgovora o problemima lokalne zajednice, mjesto druženja. Kao vijećnik, ja bih prostorije MZ-a koristio za susrete s građanima i građankama gdje bi bili imenovani problemi i predloženo rješenje datog problema. Zatim bi s ponuđenim rješenjem išao na Općinsko vijeće gdje bi pokrenuo inicijativu za rješavanje tog problema. Kao vijećnik obaveza bi mi bila da obilazim MZ, razgovaram s ljudima i pomognem im u rješavanju svakodnevnih problema.

Osim toga građani i građanke bi bili informisani o telefonskim brojevima kancelarije Naše stranke gdje bi mogli uputiti prijedlog, zakazati sastanak ili pozvati vijećnika u određenu MZ-u. Samo kontinuirana komunikacija može donijeti rezultate, detektovati problem i riješiti ga.

NS: Mnogi zaboravljaju ruralni dio općine. Kako lokalna samouprava može poboljšati položaj sela? Navedite nam konkretne probleme sela u Vašoj općini?

Ermin Osmanagić: Ljudi na selu se uglavnom bave poljoprivredom i većina problema je vezana za poljoprivredu.  Većina poljoprivrednika bavi se proizvodnjom mlijeka i u mnogome zavise od dešavanja u mljekarskom sektoru na lokalnom, pa i regionalnom nivou. Poticaji koje dobijaju za prodano mlijeko kasne i nedovoljni su da ozbiljnje ojačaju proizvođače.

Podrška poljoprivrednicima kojima je to osnovna djelatnost mora imati prednost u odnosu na poljoprivrednike kojima je to dodatna djelatnost. Zbog toga predlažemo isplatu poticaja 70:30 u korist registriranih poljoprivrednika. Zbog usitnjenih poljoprivrednih površina poljoprivrednici ne mogu biti konkurentni na tržištu. Zbog toga se Naša stranka zalaže za podsticanje udruživanje i kooperacije poljoprivrednika, kako bi skupa nastupali na tržištu i bili konkurentniji. Pojedina sela imaju problema s vodosnabdijevanjem i to bi trebao biti prioritet broj jedan jer voda je osnovni element života i higijene i ne možemo dopustiti da ljudi u 21. stoljeću nemaju redovno snabdijevanje vode.