O broju građana, mladih i starih, školovanih i zanatlija, mahom nezaposlenih, ali i zaposlenih koji daju otkaze i svakodnevno napuštaju svoju domovinu, kontinuirano nas izvještavaju mnogobrojni mediji. Odlazeći u potragu za boljim životom oni  zapravo i bježe od nepravde, bezakonja i nemilosrdne eksploatacije kojoj su ovdje uglavnom izloženi u privatnom poduzetništvu.

U zemljama u koje odlaze, poslodavac im ponudi ugovor o radu na tri godine i ne pada mu na pamet da ih zakine i za gram njihovih prava o kojima oni, bar u početku, ništa i ne moraju znati. S platom koju dobiju mogu živjeti život dostojan čovjeka prema standardima koji su u njihovoj zemlji bili privilegija poduzetnika, političara na vlasti i njihovih najbližih saradnika.

Oni koji ostaju, najčešće dobiju ugovor na tri mjeseca i minimalnu plaću. Rade godinama pod takvim okolnostima, izloženi samovolji poslodavca koji ne poštuje ni ugovor o radu kojeg je kreirao i potpisao. Rade i bez radnog vremena, nedjelje i praznika, prisiljeni da šute ucijenjeni otkazom bez obrazloženja nakon čega im u zaštiti njihovih prava može pomoći jedino  skup, dug i neizvjestan sudski proces. Dešava se i da pravo na potomstvo majka može ostvariti samo nakon što da otkaz ili potpiše sporazumni raskid radnog odnosa i tako udobrovolji poslodavca da je eventualno primi natrag na posao nakon što provede par mjeseci sa svojim novorođenčetom.

Gradski odbor Naše stranke u Bihaću traži od inspekcijskih organa da izvrše kontrolu ugovora na određeno vrijeme u privatnom sektoru te obavijeste javnost o učestalosti takvih manipulacija i protiv prekršilaca poduzmu adekvatne mjere. Tražimo također da političke stranke, čiji su članovi vlasnici pojedinih privatnih firmi, razmotre moral onih koji zagovaraju jedno a u praksi čine sve na urušavanju države zarad svojih i interesa uskih stranačkih grupa. Da li su im više u interesu takvi članovi ili građani za čija se prava deklarativno zalažu?