Neshvatljivo je da nivoi vlasti, viši od lokalnih, određuju koji će se problemi u lokalnoj zajednici rješavati, koji iznos novca će za to biti potrošen, kako će biti potrošen, itd.

Najskoriji bihaćki primjer koji pokazuje neopravdanost takve prakse je priča o izgradnji aerodroma u Bihaću. Paradoks se krije u činjenici da građani USK strahuju od bolesti zbog kojih bi morali biti operirani u prostoriji nedovoljno velikoj za bolničkog portira dok se operacione sale, godinama nakon požara, ne mogu dovesti bar u prvobitno stanje baš zbog nedostatka javnog novca.

Prisjetimo se, prije četiri godine, nakon što je u požaru izgorio dio kantonalne bolnice “Dr. Irfan Ljubijankić” tadašnji lokalni moćnici su najavljivali da će izgraditi novu bolnicu vrijednu 25 miliona KM. Danas se, s federalnog nivoa, govori o usmjeravanju skoro 30 miliona KM na izgradnju aerodroma u Bihaću. „Pitamo se ko će s njega polijetati? Sanitetski avioni prevozeći pacijente u Sarajevo i Tuzlu, naravno kada im to budu vremenske prilike dozvoljavale?“ – kaže Nurudin Osmanović iz Gradskog odbora Naše stranke u Bihaću.

Gradski odbor Naše stranke upozorava da bi ovakvo neodgovorno trošenje javnog novca trebalo biti tretirano kao poslovni promašaj i delikt s predumišljajem radi zadovoljenja finansijskih apetita uskih interesnih skupina te poziva sveukupnu javnost na kritički odnos prema ovom projektu kao i njegovim zagovaračima nesporno upitnih kompetencija u širokoj problematici privređivanja u zračnom saobraćaju, čiji je dio i aerodrom u Bihaću.