Mirsada Venturini-Mehmedinović je rođena 1969 godine. Srednju ekonomsku školu je završila u Lukavcu, a od 1992. godine je živjela u Italiji gdje je do 1995. radila kao pomoćnik kuhara, zatim kao kuhar, a od 1995. kao knjižar i prevodioc. Uporedo s tim, volontirala je u brojnim humanitarnim organizacijama. Od 2000. prolazi i obuku te specijalizaciju u tekstilnoj indistriji oblast košuljarstvo, da bi 2003. otvorila „Konfekciju F.B.M.“ u saradnji sa međunarodnim partnerom „Camiceria 2F“, gdje u narednim godinama pokreće proizvodnju sa oko 30 zaposlenih.

Mirsada je dobitnica nagrada za žene poduzetnike “Gazela”, „Lady Boss”, “Superžena”. Trenutno upošljava 130 radnika s tendencijom rasta. Mirsada i njen partner Brena Michele nesebično pomažu zajednicu, kroz različite društvene i humanitarne aktivnosti, a Brena je uključen i u volonterski rad lokalnog pionirskog i juniorskog košarkaškog tima čiji rad podržavaju.

Sa Mirsadom smo razgovarali o ideji za uključivanje u Našu stranku, kao i o tome gdje vidi Lukavac u budućnosti. Nova ekipa, te spoj mladih i starije generacije, posljednjih mjeseci donosi preporod Naše stranke u Lukavcu.

NS: Zbog čega ste odlučili da se kandidujete na izborima?

Mirsada Venturini-Mehmedinović: Kandidovala sam se na lokalnim izborima što imam vremena za angažovanju u poboljšanju lokalne zajednice. I zato što mislim da bi se svi trebali malo više uključit u praćenju lokalne politike koja je krajnje nemarna prema onima koji su ih birali.

NS: Kada razmišljate o svom komšiluku, šta vam prvo padne na pamet da treba promijeniti, popraviti ili učiniti boljim?

Mirsada Venturini-Mehmedinović: Kad pričamo o potrebnim promjenama, nažalost,  prva riječ koja mi padne je ‘radikalna promjena’. Urbanistički, ovaj grad je imao nevjerovatnu retrocesiju. Zagađenost je na istorijskom maksimumu. Vodovodi i kanalizacija su rađeni ne pridržavajući se validnim projekatima i proračunima. Smatram da bi javne ustanove i svi njeni “sateliti” trebali biti na usluzi stanovništva, a ne obrnuto što je rješivo adekvatnim radnim vremenom u funkciji radnog vremena radnika tu mislim od opštine, policijske uprave do doma zdravlja. Ali tu se moramo svi zapitati kao pojedinci.

NS: Mladi napuštaju našu zemlju. Šta općina može uraditi da učini novim generacijama ovaj prostor mjestom gdje žele ostati i graditi svoje živote?

Mirsada Venturini-Mehmedinović: Jako mnogo mladih napušta državu. Otvaranje odjeljenja u srednjim školama kao medicinski smjer, što je trenutna lokalna vlast uradia, nije rješenje već stvaranje uslova za odlazak mladih. Moj prijedlog je povezivanje lokalne privrede i školstva. Upoznavanje mladih sa zanimanjima koja imaju perspektivu u pronalasku radnog mjesta s jedne strane, a s druge strane srednjoškolski centri bi morali prilagoditi srednim strukama po potrebi privrede. Na ovaj način bi se izbjegla i izdvajanja za prekvalifikacije. Otvaranjem opštinskih struktura koja su deficitarna (domovi za zbrinjavanje starih i nemoćnih lica, obdaništa), a koja su u stanju da se autofinansiraju bi se zadržao dio mladih. Ovim putem bi se zadržala i sredstva u lokalnoj zajednici koja trenutno ide u druge opstine, kantone pa i entite koji imaju tu vrstu struktura.

NS: Kakvo je stanje sporta danas u Lukavcu? Šta uraditi da bi općina bolje ulagala sredstva u omladinski i amaterski sportu?

Mirsada Venturini-Mehmedinović: U lokalnim zajednicama jako bitnu ulogu imaju i sportska udruženja. Aminiranje mladih kroz sport i kulturu je osnova rješavanja problema modernog društva. Iz tog razloga mislim da bi prvenstveno trebali da se bavimo da pomoc od opstine dobiju svi zastupljeni sportovi u ovisnosti a da “ profesionalni klubovi” budu tretirani kao takvi tj. ne na teret opštinskog budzeta već da finansijske izvore traže u sponzora koje promovišu i ostalim sportskim institucijama.

To je praksa u većini demokratskih država. Tako da u budžetu imamo apsurd gdje par klubova dobiju sredstva koja su znatno veća nego sredstva izdvojena za sve ostale sportove zajedno.

NS: Kada bi sutra postali vijećnica, kako biste nastavili komunikaciju sa građanima i građankama?

Mirsada Venturini-Mehmedinović: Moj izbor bi bio uspostavljanjem direktne komunikacije u bilo kojem obliku sa biračima bez diskriminacije na stranačku pripadnost. Informisanje birača o radu i raspoređivanju njihovog novca i traženje njihovog misljenja o tome je baza za dobro funkcionisanje i razvoj lokalne zajednice i za racionalizaciju.

NS: Za koje pitanje smatrate da je važno da se nešto promijeni na višim razinama vlasti, šta biste zagovarali?

Mirsada Venturini-Mehmedinović: Problem u našoj zemlji je neprovođenje zakona do kraja i “izmišljene” iznimke. Podsjetit ću stanovništvo da je tretiranje velikih javnih preduzeća u oporezivanju drugačije nego prema privatnim društvima. Penzioni fond je ugrožen baš tim izuzecima. Prihodi opština isto tako. Postoji jako puno zakona koje treba prilagoditi vremenu u kojem živimo. Izvršiti analizu i usklađivanje zakona, trenutno ih se dosta kose. Zar nije apsurdno kad vam inspektor spomene SDK?

NS: Kratki osvrt na neku temu koju smatrate važnom, a koja nije obuhvaćena pitanjem?

Mirsada Venturini-Mehmedinović: Moje mišljenje je da samo općinsko vijeće bi moralo biti dosta manje opterećenje za opstinski budžet. Članovi općinskog vijeća bi trebali biti ljudi koji žele doprinijeti u stvaranju bolje i razvijenije lokalne zajednice. Trebali bi biti malo više dobre komšije, a manje profesionalni političari. Na ovaj način bi se mogli nadati da ćemo zajednički raditi na dobroj ideji i dobrom projektu bez obzira na političko ili bilo koje drugo opredjeljenje. Ja općinsko vijeće vidim tako.