U okviru programa racionalizacije obrazovnog sistema, Ministarstvo obrazovanja KS pripremilo je Prijedlog izmjena i dopuna Pedagoških standarda za predškolski odgoj i obrazovanje. Tim dokumentom predviđa se povećanje broja djece u odgojno-obrazovanim skupinama na 32, ali ima tu još „zanimljivih“ prijedloga. Jedan od takvih je da odgajatelji/ce u odgojno-obrazovnom radu (dakle, direktno u grupi sa djecom) provode 7 radnih sati, umjesto 6.

Postavlja se pitanje – šta se ovim mjerama racionalizira?

Mjere nisu u skladu sa EU standardima

Da bolje razumijemo materiju, evo praktičnog primjera kako je to riješeno u susjednoj nam Hrvatskoj, članici EU kojoj i sami težimo. Odgojne skupine, prema pedagoškim standardima naših bliskih susjeda, broje, prema uzrastu, od 5 djece (uzrast od 6 do 12 mjeseci) do maksimalno 25 djece (uzrast u sedmoj godini do polaska u školu).

Radno vrijeme koje odgajatelji/ce provode neposredno u radu sa djecom (rad u grupi) je 27,5 sati sedmično (5,5 sati dnevno), a ostatak radnog vremena (razlika do 40 sati sedmično) dužni/e su posvetiti planiranju, programiranju, pripremi prostora i poticaja itd.

Šta bi bila istinska racionalizacija

Treba li, razmišljam, upoznati stručnjake resornog kantonalnog ministarstva sa Konvencijom o pravima djeteta, koja propisuje da će sistem obrazovanja biti razvijan na način koji će osigurati razvoj ličnosti djeteta, što treba biti usmjereno ka cjelokupnom razvoju djetetove ličnosti, nadarenosti, psihičkih i fizičkih sposobnosti…

O racionalizaciji, odnosno poboljšanju procesa, bi mogli govoriti ako bi počeli konstruktivno razmišljati o inkluziji, izjednačavanju sve djece u njihovim pravima, angažmanu različitih profila defektologa, socijalnih radnika, psihologa, pedijatara, nastavnika muzike, likovnog, itd. – čija uloga bi bila kreiranje ne samo sigurnog, nego i poticajnog okruženja u kojem bi se u tom, najranijem i najznačajnijem periodu, podsticao maksimum razvoja indvidualnih kapaciteta svakog djeteta.

Opasno okruženje

Njihov koncept „racionalizacije“ za mene, prvenstveno kao majku, a onda i građanku ove zemlje, i članicu društva čije interese trebaju zastupati je potpuno neprihvatljiv! Razlog je vrlo prost. Ta njihova, tzv. racionalizacija za posljedicu ima svjesno kreiranje izuzetno opasnog okruženja za djecu, koje ugrožava sve aspekte razvoja, intelektualni, emocionalni, mentalni i fizički.

A kada nas posljedice loših odluka sustignu, a izostati neće, čudit ćemo se i bit ćemo iznenađeni, kao komunalno preduzeće snijegom u januaru!

Za zaustavljanje nekih loših odluka i prevenciju posljedica još uvijek nije kasno. Do nas je kako ćemo. A može bolje!