S potpredsjednikom Naše stranke, Predragom Kojovićem, razgovarali smo o njegovim impresijama u prvim mjesecima njegovog drugog mandata na mjestu zastupnika u Skupštini Kantona Sarajevo i delegata u Domu naroda Federacije BiH. U saradnji sa Ekonomskim savjetom Naše stranke, Peđa je često uspio prema javnosti plasirati jednostavna pojašnjenja kompleksnih pitanja vezanih za fiskalne politike, pa smo pokušali ovaj razgovor iskoristiti da porazgovaramo o onim najvažnijim za dnevne živote građana.

Često se čini da se Naša stranka, s jedne strane pokušava otrgnuti od postojećih shvatanja politike, pa zagovara određena konkretna i trajnija rješenja, a s druge strane vas realnost rada u zakonodavnim tijelima tjera da se bavite dnevnom politikom. Imajući to u vidu, hajde da preskočimo trakavicu oko formiranja vlasti, već da se fokusiramo na par tema koje ste i Vi naznačili u izbornoj kampanji. Progresivna stopa poreza na dohodak, šta znači – kao ideja, možete li je pojasniti i pokušati nam dati odgovor, zašto se rijetko ko, izvan okvira Naše stranke, bavi ovim pitanjem?

Poreska politika, kao i ekonomija i kao i sve druge sfere društva, mora, ukoliko želi biti u funkciji napretka, počivati na dva aksioma; prvi, da služi kao mehanizam za proširenje poreske baze, odnosno da ulaganjem od poreza prikupljenog novca stvara nove poreske obveznike. I drugi, mora imati etičku osnovu, odnosno, mora biti socijalno pravedna. Odsustvo ova dva aksioma na velikim svjetskim finansijkim tržištima je srž ekonomske pa konsekvetno i političke krize koja traje od 2008. do danas. Potpuno je, barem meni, jasno da društvo koje sa stanovišta poreskih stopa na isti način tretira drastično različite iznose ličnih prihoda i imovine odnosno udžbenik za osnovnu školu i porno magazin, ili neku super luksuznu robu – nije socijalno pravedno. Čak i oni koji nisu imali priliku proučiti argumentaciju za ovo što govorim u Pikettyjevom «Kapitalu u 21. stoljeću» mogu se golim okom uvjeriti da društva u kojima nema snažne srednje klase i u kojima je politička i ekonomska moć skoncetrisana u rukama nekolicine nemaju perspektivu i postaju žrtva ekstremnih ideologija ili nepromišljenih eksperimenata. Mi smo u svakoj adekvatnoj prilici isticali, i ja ću još jednom sumirati princip u koji mi vjerujemo – reforme koje stoje pred BiH su tektonske, od vlasti zahtijevaju moralni kredibilitet i političku hrabrost, a od građana povjerenje i spremnost da mijenjamo sistem koji, valjda je sada svima očigledno, ne funkcioniše, jer je moralno neodbranjiv i ekonomski neodrživ. Cilj  svih tih reformi je da suštinski promijene naš kolektivni odnos prema radu, prema državi, da promijene način na koji se odnosimo jedni prema drugima kao sugrađani, kao zemljaci, kao ljudi koji kroz život putuju na istom brodu. Pravedna i progresivna poreska politika samo je jedan od segmenata koji će nas povesti putem sretnih društava.

Možda nemamo kapacitet da idemo tako daleko, u trenutnom odnosu snaga u zakonodavnim tijelima, ali evo, ovakve ‘nepravde’ sistema se manifestiraju i na druge načine. Na tribini u Lukavcu govorili ste o subvencijama za vodu. Da li svi plaćamo istu cijenu vode, da li je ona tržišna, te šta se može napraviti u tom pogledu?

Mi sada imamo sistem koji cijenu vode i drugih komunalnih usluga subvencionira u podjednakoj mjeri i milionerima i penzionerima. To je vrlo konkretan primjer onoga o čemu sam uopšteno govorio u prethodnom odgovoru. Mi moramo jednom napokon utvrditi koliko zapravo koštaju komunalne usluge. Naravno, da bi smo došli do te cijene potrebno je utvrditi da li su preduzeća koja ih isporučuju ekonomski racionalno organizovana. Ako je evropski standard da u javnom preduzeću za vodosnabdijevanje rade dva uposlena na hiljadu priključaka a mi ih imamo 10 ili 12 onda je jasno u kojem pravcu reforme u tom sektoru moraju ići. S druge strane, mi moramo kreirati sistem doškolovanja i društvenu atmosferu u kojoj će preobuka odraslih biti posmatrana kao pozitivna, napredna odluka svakoga ko se za to odluči, jer cilj, barem za nas je omogućiti građanima da steknu vještine i znanja koja će njima i njihovim porodicama omogućiti da dostojanstveno žive od vlastitog znanja i rada.

Porez na dodanu vrijednost je i dalje 17%, premda brojne platforme i politike različitih stranaka u teoriji zagovaraju diferenciranu stopu poreza. Šta bi diferencirana stopa značila, koje su prednosti, koji su problemi koji mogu nastati?

Kao sto sam rekao, moralno je neodbranjivo oporezovati udžbenik i porno magazin istom poreskom stopom i teze da bi sistem diferenciranih stopa bio isuviše komplikovan i porozan za kriminal su, po meni, nedovoljno jaki argumenti naspram i etičkog i ekonomskog argumenta koji mi iznosimo. Mi čvrsto stojimo na stanovištu da najveći dio tereta reformi moraju ponijeti oni koji imaju više i od toga nećemo odustati bez obzira na potencijalno bježanje bogatih u tzv. poreske oaze. Osnovne egzistencijalne potrebe i ono što zovemo luksuznom robom moraju imati različitu poresku stopu.

Pojavila se i „Tuzlanska inicijativa“ te pitanje raspodjele javnih prihoda. Protiv ste ishitrenih poteza, možete li malo pojasniti prema građanima/kama o čemu je riječ, te šta treba uraditi prije eventualne preraspodjele. Da krenemo od početka, šta to uopće znači?

Tuzlanska inicijativa je vrlo precizno označila početak jedne, vjerovatno mučne i potencijalno razjedinjujuće, ali neophodne javne debate o tome kako dijelimo novac koji se slijeva u federalni budžet. Javnost je, nadam se, upoznata o čemu se radi tako da ne mislim da postoji potreba za detaljno obrazloženje problema. Fokusiraću se zato na principe za rješenje za koje se mi zalažemo. Princip pravednosti, u ovom slučaju, nalazi da u onoj mjeri u kojoj punite federalnu kasu iz nje u proporcionalnoj mjeri i dobijate sredstva. S druge strane, a nadam se da to ne moram posebno objašnjavati, krucijalno je da metodom raspodjele federalnog novca stimulišemo ravnomjeran ekonomski, socijalni, obrazovni i kulturni razvoj zemlje. Takođe, moramo objektivno sagledati da li određeni gradovi ili kantoni, s obzirom na različite okolnosti, obavljaju funkcije od zajedničkog interesa i da li to treba posebno tretirati u raspodjeli prihoda.

Ako se svi učesnici u diskusiji koja sasvim sigurno slijedi slože da su ovo elementi, uz naravno još neke, oko kojih trebamo razgovarati i ako dugoročni interes države BiH stavimo u prvi plan, možemo vrlo brzo doći do nove formule za raspodjelu prihoda. Ono što ne smijemo dopustiti je da nas krilatica da je neprijatelj mog neprijatelja moj prijatelj ne odvede u savezništva sa onima koji reformu sistema raspodjele zagovaraju iz sasvim drugih motiva, odnosno, iz želje da finansijski uruše federalni nivo vlasti i pretvore BiH u labavi savez država-kantona.

Naša stranka širi svoj rad prema Banjoj Luci, Mostaru, Sanskom Mostu, Zenici, Kaknju, Visokom. Koje su prepreke u tom širenju, kako djeluje opozicija tamo gdje nije parlamentarna? Šta su vaši savjeti i ideje?

Nama se, barem mi tako često govore nepozvani ali zaista dobronamjerni ljudi, prigovara odsustvo populizma u promociji Naše stranke i našeg programa. Sasvim je moguće da je, gledano sa marketinškog stanovišta, naš pristup politici defektan. Ali, sasvim iskreno, ja nikada ne bih mogao pristati, a to je za populistički pristup neophodno, da su naši građani intelektualno inferiorna masa kojom se, pogotovo u predizborno vrijeme, lako manipulira. Vjerovatno će ovo što sam rekao ostati dijelom nedorečeno, ali ja ću se sada vratiti na vaše pitanje. Mi moramo izaći iz Sarajeva, moramo stalno raditi u Banjaluci, Mostaru, Bihaću, Cazinu, u Brčkom, jačati odbore u Zenici u Tuzli, u Kaknju i pri tome u tim sredinama tražiti ljude koji su spremni žrtvovati svoje vrijeme i pokloniti svoje znanje i iskustvo ideji da je evropska BiH, država konstitutivnih građana koji su ravnopravni na svakom pedlju bh. teritorije, zemlja bez siromaštva, sa najboljim, najnaprednijim, obrazovnim sistemom ne samo moguća nego da je upravo takva jedino i moguća. Mi nismo nacionalna stranka, mi nismo biro za zapošljavanje u državnoj službi, mi nismo tendersko-interesna grupa koja javne finansije posmatra kao plijen izložen za pljačkanje.

Mi jednostavno vjerujemo u društvo ravnopravnih građana, u društvo jednakih šansi u društvo u kome je smisao postojanja države da obezbijedi najveću moguću sreću za najveći mogući broj svojih građana. To je Naša stranka, i bez obzira što druge političke stranke, nude naizgled konkretnije nagrade za politički angažman mi iz godine u godinu brojčano rastemo i širimo se geografski. Naše rukovodstvo je u protekle četiri godine pokazalo da je spremno putovati po cijeloj BiH i razgovarati sa ljudima gdje god postoji barem radoznalost za ideju zbog koje Naša stranka postoji.