Loš zrak u gradu Tuzli, ali i na području Tuzlanskoga kantona je stalna tema o kojoj se diskutuje, naročito u zimskome periodu, kada njegov loš kvalitet dostiže alarmantne vrijednosti. Diskutovati o lošem kvalitetu zraka znači tražiti odgovor na pitanje: Ko je kriv što udišemo prekomjerne koncentracije ugljenmonoksida, lebdećih čestica, azotnih oksida i sumpordioksida.

Rješavajući pitanje zagađenosti zraka u gradu Tuzla i šire, aktuelna gradska vlast donijela je Odluku o snabdijevanju grada toplotnom energijom, odnosno Odluku o dopuni Odluke o snabdijevanju grada toplotnom energijom, kojom je definisano da Grad Tuzla snosi troškove nabavke i ugradnje mjerno-regulacionih toplotnih podstanica, kao i troškove plaćanja naknade za korištenje kapaciteta u svim stambenim objektima na području Šićkoga Broda, Bukinja i Husina. Pomenuta Odluka je svakako jedna od boljih mjera za poboljšanje kvaliteta zraka, ako se zna da mala ložišta i kotlovnice nedvojbeno imaju uticaja na kvalitet zraka u zimskome periodu.

Naime, ukupna emisija dimnih plinova, ugljenmonoksida, sumpordioksida i čađi, zbog niskih, često tehnički nekorektnih dimnjaka, korištenja okolinski nepodobnog goriva, koji podrazumijeva gorivo lošeg kvaliteta, te razne vrste otpada, ali i zbog neadekvatnih mjera kontrole, je kod individualnih ložišta mala, pa ipak itekako utječe na zdravlje ljudi, zagađenje zemljišta i voda.

U javnost se često plasiraju informacije da je osnovni krivac za loš zrak u Tuzli i široj okolini TE  „Tuzla“, što svakako jeste, ali nije i jedini.

S tim u vezi treba napomenuti da organizacije koje se bave zaštitom okoliša apeluju na zatvaranje termoelektrana koje koriste ugalj, čime prolongiraju zatvaranje starih blokova TE „Tuzla“ i TE „Kakanj“, te izgradnju novih termoenergetskih postrojenja, tzv. „eficijentnih termoelektrana“ odnosno energetski efikasnih termoelektrana. U slučaju grada Tuzle riječ je o izgradnji novog BLOKA 7 TE „Tuzla“, čijom bi izgradnjom prestali da rade postojeći blokovi  3,4 i 5. Zbog toga javnost mora biti upoznata sa projektnim rješenjem novoga Bloka 7 koji će ispunjavati zahtjeve iz oblasti zaštite okoliša prema EU legislativi, pri čemu će emisijske koncentracije na izlazu iz postrojenja biti niže od dopuštenih vrijednosti propisanih domaćom legislativom.

To podrazumijeva da će tehnologija rada Bloka 7 zadovoljavati standarde propisane Evropskom Direktivom 2010/75/EU o industrijskim emisijama,  Industrial Emissions Directive (IED).

Međutim, postavlja se i pitanje, da li se pored stalnih apela za ukidanjem termoelektrana i prolongiranjem izgradnje postrojenja za odsumporavanje kao i novog Bloka7, nude druga, bolja rješenja, a da se pri tome ne ukine cca. 10.000 radnih mjesta u rudnicima uglja FBiH i termoenergetskim objektima, kao i u preduzećima koja rade za rudnike i termoelektrane.

Hoćemo li uvoziti struju iz Švicarske ili neke druge zemlje?

Znamo li da je potencijal vjetra koji se nalazi u udaljenim planinskim krajevima BiH mali, da nemamo razvedenu mrežu i da bi se mogle graditi samo male vjtroelektrane do 2 MW, a takvih bi trebalo 307 samo da zamjeni TE „Tuzla“.  Znamo li da smo po potencijalu vodnih resursa u Evropi sa slabim iskorištenjem, kapaciteta svega 35%, za razliku od razvijenih zemalja koje imaju iskorištenje i do 95%, što govori u prilog tome da i u korištenju vodnih resursa leži solidan energetski potencijal, da ga treba pažljivo koristiti, ali i ne graditi gdje god kome padne napamet. Treba takođe znati da je u našoj državi još uvijek slabo iskorišteno i zakonski slabo regulisano korištenje sunčeve energije, a da je proizvodnja električne energije iz solarne još uvijek  jako skupa tehnologija.

Sve ovo govori u prilog tome da još uvijek nemamo dovoljno mogućnosti za korištenje obnovljivih izvora energije koje bi nadomjestile potrebe države za električnom energijom, koje postaju sve veće, te da ugalj i dalje predstavlja najvažniji segment u sektoru energije i ekonomske strukture u BiH.

Uporište za ovakvo razmišljanje leži u činjenici da šira javnost nije upoznata sa stanjem rezervi uglja u našoj zemlji. Sve do sada urađene studije na tu temu („Studija troškova u proizvodnji uglja i energije iz termoelektrana u BiH- Bechtel Consulting“; „Studija podobnosti o rudnicima uglja srednje Bosne i Tuzle za FBiH- Marston & Marston“; „Struktura konceptualne studije za modernizaciju industrije uglja u BiH (DMT – Montan Consulting GmbH)“; „Studija energetskog sektora u BiH“), govore u prilog da od ukupnih energetskih potencijala naše zemlje na ugalj otpada cca 90%.

Prema navedenim Studijama i rudarskim Projektima ukupne geološke rezerve uglja iznose cca 5.647,6 miliona tona, od čega 2.540,3 miliona tona čine „bilansne rezerve uglja“ na ležištima koja su otvorena ili imaju dokazane rezerve prema zakonu o geološkim istraživanjima (rezerve A+B+C1 kategorije). Prema podacima sa rudnika i sadašnjim saznanjima „eksploatacione rezerve“ uglja iznose 1.774,4 miliona tona i ove rezerve uglja predstavljaju značajnu osnovu za dalju proizvodnju električne energije uz korištenje novih tehnologija sagorijevanja uglja.

S obzirom na to da, nažalost, nemamo dovoljno alternativnih rješenja i dalje smo prinuđeni koristiti  prirodno bogatstvo (mineralnu sirovinu) ugalj, na kojem živimo i koje nam je dostupno, ali na bolji, energetski efikasniji način, koristeći pri tome evropske direktive o industrijskim emisijama.

Kvalitet zraka nećemo poboljšati donošenjem „ad hoc“ odluka koje će još više ekonomski osiromašiti našu državu, privredna preduzeća i rudnike, ali ni restriktivnim mjerama kao što su zatvaranje i ukidanje termoelektrana.

Zrak koji udišemo možemo poboljšati samo odgovornim ponašanjem i podizanjem svijesti vladajućih struktura, nevladinih organizacija i drugih odgovornih, ali i građana o zaštiti okoliša. Zato moramo konstantno apelirati na što hitnijoj realizaciji projekata kojima ćemo započeti uvođenje „čistih“ tehnologija u sve tehnološke procese rada te što bržu izgradnju novih energetski učinkovitih termoelektrana i drugih postrojenja prema „najbolje raspoloživim tehnologijama“ (BAT-u). Također, strogo voditi računa o uvođenju i poštovanju drugih mjera među kojima su i zabrana korištenja motornih vozila čija je godina proizvodnje starija od one propisane u Evropskoj uniji, te uvođenjem besplatnog priključka na DCG (daljinsko centralno grijanje) i subvencioniranje bio goriva (pelet i peći).

Implementacijom dosadašnjih i budućih projekata, dosljednom primjenom Zakona o zaštiti okoliša FBiH i svih donesenih zakonskih podakata (Pravilnika i Uredbi), kao i primjenom Evropskih direktiva, možemo osigurati sebi i budućim generacijama život u čišćem okolišu od ovog koji nas sad okružuje i u kome trenutno „živimo“!

Pametna rješenja moraju spasiti građane Tuzle i doprinijeti ostanku mladih ljudi sa djecom, kao i poboljšanju opće slike o Tuzli, turističkom gradu sa slanim jezerima u centru grada, čiji zrak se na svjetskim TV kanalima opisuje kao opasan za zdravlje. Zašto VIJEĆE GRADA TUZLA ne bi razmišljalo o mogućnosti podizanja velikog GRADILIŠTA u 2018. godini, kojim bi se GRAD TUZLA priključio na sistem daljinskog grijanja novcem iz kreditnih sredstava, čije rate bi se otplaćivale od naknada koje TE „Tuzla“ uplaćuje za zagađenje zraka, a koje bi se vraćale narednih šest godina kada iz rada izlaze blokovi 3, 4 i 5 TE „Tuzla“, zbog kojih će grad Tuzla ostati bez sredstava iz naknade za zagađenje, najkasnije do 2023. godine.                                                                                  

 

PODIJELI