Poznata je činjenica da su mikro, mali i srednji preduzetnici (tzv. MSME sektor) osnov razvoja i najveći poslodavci u svakoj državi, kao i da u razvijenim državama preko 80% radnika radi u MSME firmama. U gradu i na području općine Bihać egzistira veliki broj privatnih firmi, različitih djelatnosti i oblika organiziranja, koje na tržištu pokušavaju svoj kruh pošteno zaraditi, i sa čijih se računa svakog mjeseca određeni iznos novca prelijeva u gradski budžet, što je u biti osnovni prihod našeg, i drugih gradova. Cilj gradske uprave bi trebao biti da Bihać ima što više uspješnih preduzeća tj. poreskih obveznika sa što više zaposlenih, koji će tu trošiti svoje zarade i na taj način puniti gradski buždet.

Međutim, tretman bihaćkih preduzetnika od strane gradskih vlasti je vrlo upitan. Naime, lokalna uprava se osim praznim i nerealnim izjavama i ne trudi da potakne zapošljavanje i razvoj u Bihaću. Na primjer, Grad Bihać je upravo ovih dana završio sa aktivnostima na podršci tradicionalnim zanatima i obrtima u iznosu od vrlo mizernih 32.000KM. Sama želja gradskih vlasti da podrže tradicionalne obrte bi sama po sebi bila za svaku pohvalu, ali kriteriji za dodjelu pomoći su u najmanju ruku čudni, jer se recimo na spisku podržanih nalaze frizerski saloni, a ne tradicionalne „brice“, te autopraonice, kozmetički saloni, pekare i slične radnje koje sa tradicionalnim obrtima nemaju nikakve veze. Naravno, to ne znači da i ove obrte koji nisu „tradicionalni“ a koji su na spisku podržanih ne treba podržati, ali to se mora raditi transparentno kroz smislene, sveobuhvatne projekte i programe podrške svim poduzetnicima kroz koje bi se novim obrtima pomoglo da „stanu na noge“ a postojećim da opstanu u ovim teškim vremenima.

U zdravim i normalnim sredinama ova se podrška daje npr. kroz kreditno-garantne fondove putem kojih lokalni preduzetnici dobijaju povoljna sredstva za otpočinjanje djelatnosti, za opstanak (likvidnost), za rast, za unapređenje poslovanja i za razvoj. Ili kroz formiranje poslovnih inkubatora, koje mnogi drugi i uspješniji gradovi i općine imaju,  gdje se kao što i sam naziv kaže, razvijaju poslovi „dok ne prohodaju“. Zatim, Grad može pomoći preduzetnicima putem iniciranja i podrške udruživanja u klastere, i na taj način poboljšati njihovu konkurentnost, tržišnu poziciju, stupanj njihove inovativnosti, pristup know-how tehnologijama i sl.

Gradska uprava se nikada dosada nije potrudila da anketira naše preduzetnike o stanju njihovih poslova, i o problemima sa kojima se susreću, s ciljem da se ustanovi gdje, kako i kojoj djelatnosti Grad može pomoći. A to je aktivnost koja bi treba biti redovita i obavljati se u kontinuitetu. Nije se Grad potrudio ni obezbijediti besplatnu podršku preduzetnicima u vidu obuka na temu marketinga, prodaje, organizacije, upravljanja ljudskim resursima, osnovama knjigovodstva, pisanju poslovnih planova, projekta i sl. Treba takođe napomenuti da u Bihaću, osim deklarativno, ne postoje programi i projekti pomoći za (samo)zapošljavanje žena ili recimo nacionalnih manjina.

Ne postoji podrška ni mladim preduzetnicima na koju mnogobrojni studenti bihaćkog univerziteta mogu i trebaju računati. Činjenica da imamo univerzitet gdje se svake godine proizvede veliki broj diplomanata sa različitih fakulteta bi trebala biti komparativna prednost našeg grada. Međutim, ne postoje programi niti projekti uz pomoć kojih bi se barem pokušalo stimulirati te mlade ljude da po završetku studija ostanu u Bihaću i steknu radno iskustvo, ili da otvore svoje firme i zaposle sebe i još ponekog. Niti se na bilo koji način provode projekti podrške najuspješnijim studentima kako bi ih se po završetku studiranja u Bihaću poslalo na dalje školovanje (postdiplomske i doktorske studije deficitarnih zanimanja) i nakon toga zapošljavanje u našem gradu. Njima, mladima, je samo „Izačić“ rješenje. Međutim, kada uposleniku gradske uprave koji je par godina pred penziju treba dati 3000KM za postdiplomski studij onda se nađe načina da mu se ova sredstva daju iz gradskog budžeta.

Sa hiljadu-dvije konvertibilnih maraka godišnje „podrške“ kao što je to urađeno u gore pomenutom projektu Gradske uprave, inovativnost kao osnovna karakteristika malih i srednjih preduzetnika se ne može razvijati, kao niti investirati u proširenje proizvodnje, u rast i u zapošljavanje. Izjava gradskih čelnika da se očekuje da će se ovakvom podrškom „očuvati radna mjesta i povećati broj zaposlenih“ nam daju do znanja da isti (čelnici) nisu nikada radili i poslovali u realnom sektoru, i uopće ne poznaju probleme privrednika Bihaća, USK-a i BiH. 1.000KM je npr. trošak električne energije za jednu omanju pekaru za mjesec-dva ili trošak bruto primanja za jednog uposlenog za jedan mjesec. Međutim, za razliku od Gradske uprave, preduzetnik mora svaki mjesec isplatiti plate i druge obaveze (porezi i doprinosi) kao i PDV na izdate a ne na naplaćene fakture, te preskupu struju i ostale režijske troškove.

Njima, našim preduzetnicima koji su okosnica rasta, razvoja i zapošljavanja u našem gradu Gradska uprava treba biti servis preko i uz pomoć kojeg obezbjeđuju uspješno poslovanje, privlače nove investicije i osiguravaju bolju budućnost svih stanovnika Bihaća.

Jer odavno je bilo vrijeme kada je u ovome gradu trebalo uspostaviti kriterije i prioritete pa uspješnima i preduzetnima obezbijediti podršku od (najmanje) pola miliona maraka godišnje a ne tamo nekim propalim i neuspješnim sportskim kolektivima ili stotine hiljada KM gradskog budžeta bacati za putovanje sestrama u inostranstvo, popravak vikendica, školovanje djece gradskih službenika ili putovanje na seminare doktorima, umjesto na pravi način podržati preduzetnike ovog grada.

Jasmin Beširević, član Gradskog odbora Naše stranke Bihać