Ira Adilagić je rođena u Sarajevu, gdje je završila Osnovnu školu “Musa Ćazim Ćatić”, Gimnaziju “Obala”, uskoro završava master rad na Odsjeku za pshilogiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Ira je najaktivnija u području borbe za prava i unaprijeđenje položaja osoba sa invaliditetom u našem društvu. Izmedju dvije kampanje obavljala je funkciju predsjednice Foruma mladih Naše stranke. Danas je članica Općinskog odbora NS Centar, Regionalnog odbora Naša stranka Sarajevo i Odbora za prava osoba sa invaliditetom u Našoj stranci.

NS: Zbog čega ste odlučili da se kandidujete na izborima?

Ira Adilagić: Prvenstveno, zbog toga što ne mogu da ignorišem, i svoje, a i nezadovoljstvo okoline i društva trenutnom političkom situacijom u našoj zemlji na svim nivoima. To je razlog zbog kojeg sam se aktivirala sa željom da sudjelujem u nastojanjima da u pozitivnom pravcu mijenjamo društvo u kom živimo. Smatram da samo komentarisanje nije djelotvorno, treba konkretno raditi i zalagati se ukoliko želimo promjene nabolje. Želim ovdje živjeti, ne želim napuštati svoju zemlju, i znam da život u općini Centar, a i šire, može biti mnogo bolji i drugačiji. Sigurna sam da je napredak u našoj zemlji moguć, uz podršku adekvatnih i pravih osoba u svim nivoima vlasti. Uz podršku osoba u vlasti, promjene bi išle mnogo brže, što je naš konstantan problem. Dosadašnje moje političko iskustvo mi to potvrđuje. S druge strane, u našoj sredini je neke probleme puno brže i lakše rješavati od mikro-nivoa prema makro-nivoima (od mjesne zajednice prema višim nivoima vlasti). Vrijeme je da se počnemo baviti stvarnim uzrocima problema, a ne konstantno sanirati njihove posljedice.

NS: Kada razmišljate o svom komšiluku, šta vam prvo padne na pamet da treba promijeniti, popraviti ili učiniti boljim?

Ira Adilagić: U mom komšiluku, prve stvari koje uočavam su problemi sa parkingom kao i arhitektonska nepristupačnost zgrada i ulica, u svakom segmentu. Kad kažem problem sa parkingom, ne mislim samo na činjenicu da nedozvoljeno parkiranje ali često i planirani parkinzi otežavaju kretanje pješaka svaki dan, već smatram da je neadekvatna organizacija cijelog koncepta parkinga u Centru. Isto tako, smatram da nemamo dovoljno dječjih igrališta, te da postojeća igrališta nisu pristupačna za svu djecu.  Mnogo je manjih ali i i većih veoma korisnih akcija  koje se mogu poduzeti i time  unaprijediti svakodnevni život građanki i građana u našoj Općini, a drugačija Općina Centar je itekako moguća. Najdraža mi je “ideja pristupačnog Centra”. Ukoliko bih dobila na ovim izborima, pravo i mogućnost da djelujem i pomognem, radila bih mnogo na pitanjima pristupačnosti Centra u svim njegovim segmentima, za sve građanke i građane ove Općine!

NS: Mladi napuštaju našu zemlju. Šta općina može uraditi da učini novim generacijama ovaj prostor mjestom gdje žele ostati i graditi svoje živote?

Ira Adilagić: Nažalost, ovo je postalo jedno od gorućih problema u BiH, a ne samo u općini Centar. I sa ovim se pitanjem možemo baviti od mikro-nivoa prema dalje. Ako se želi graditi budućnost u ovoj zemlji, onda se ona mora graditi zajedno sa mladima! Mnogo je izazova, problema i barijera za mlade, u obrazovanju i na tržištu rada zbog kojih napuštaju domovinu. Od izuzetne je važnosti, za sve koje će se sutra baviti ovim pitanjima, sljedeće: najbolje mladi, tako reći, lično najbolje poznaju svoj položaj i potrebe i koliko i kako su isti tretirani. Ono što je propust u našoj zemlji, i meni je vrlo interesantno, da se pitanjima mladih najmanje bave mladi. Svaka podrška je važna, ali siguran, uspješan i značajan pomak u životnim uslovima pojedinca se može postići jedino kad se čuje i uvaži glas pripadnika populacije o kojoj je riječ.

NS: Od rata do danas širom Bosne i Hercegovine ‘cvjeta’ divlja gradnja. Kakvo je stanje u Centru i na čemu treba raditi po pitanju upravljanja prostorom?

Ira Adilagić: Naša stranka već neko vrijeme skreće pažnju javnosti na bespravnu gradnju i na načine dodijeljivana poslovih prostorija u općinama u Sarajevu. Naši vijećnici i vijećnice su se u dosadašnjim mandatima suočavali i borili sa ovim problemima, sigurno ću i ja kao vijećnica Naše stranke to nastaviti.

NS: Kakvo je stanje sporta danas u Vašoj općini. Šta uraditi da bi općina bolje ulagala sredstva u omladinski i amaterski sport?

Ira Adilagić: Kratko rečeno: jako loše. Tokom osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja bavila sam se sportom, kao i mnogi moji vršnjaci i vršnjakinje. Nažalost, danas primjećujem da sportovi više nisu tako popularni kao nekad, a nedostatak sportskih aktivnosti može dovesti do značajnih problema u rastu i razvoju djece. Radila bih na vraćanju popularnosti bavljenja sportom, i na proširivanju mogućnosti kad je izbor sporta u pitanju, treba pokušati povećati broj slobodnih sportskih igrališta. Voljela bih da sve bude i bolje od onog kako ja pamtim iz svog djetinjstva. Isto tako, jako je važno raditi na tome da bavljenje sportskim aktivnostima bude dostupno i pristupačno za svu djecu! Sport nije luksuz, baviti se sportskim aktivnostima je djeci nešto što je neophodno za zdrav rast i razvoj, a ne da to postaje privilegija na bilo koji način.

NS: Kada bi sutra postala vijećnica, kako biste nastavili komunikaciju sa građanima i građankama? 

Ira Adilagić: Svaka vijećnica i vijećnik u općinskim vijećima dužni su nastaviti komunikaciju sa građankama i građanima, i to kao obavezu. Od razgovora u svom komšiluku, i šire. Svaki politički subjekat bi trebalo više vremena provoditi na terenu, i biti što dostupniji građankama i građanima, kako bi se stalno održavala veza sa bazom i bilo aktuelno. Jedino tako se mogu i realizovati njihovi prijedlozi, kroz incijative i na sjednicama. To je moj stav, i moj je plan biti maksimalno moguće dostupna i pristupačna.

NS: Koji biste problem iz komunalnih djelatnosti izdvojili kao važan za Centar?

Ira Adilagić: Moram priznati da nisam zadovoljna održavanjem, uređivanjem i čistoćom u općini Centar. Više se pažnje posvećuje glavnim ulicama kao što su Titova, Ferhadija , Obala Maka Dizdara, dok su ostale (okolne) ulice u općini Centar prilično zanemarene. Razumijem da su navedene ulice posjećenije, ali i dalje ne opravdava zanemarivanje ostalih ulica i trgova. Drugi komunalni problem, koji bih izdvojila u općini Centar, su kako sam već spominjala, parkinzi i saobraćaj. To je kod nas “vječiti problem”, ali ne mora biti. Ovo je nešto što ometa svakodnevno funkcionisanje svih građanki i građana. Postoje dijelovi općine Centar gdje bi se saobraćaj mogao poboljšati. To je problem koji se u cijelosti, velikim dijelom može riješiti već na općinskom nivou.

NS: Za koje pitanje smatrate da je važno da se nešto promijeni na višim razinama vlasti, šta biste zagovarali?

Ira Adilagić: Prvi problem na listi sa kojim bih se pozabavila jeste upravo pristupačnost javnih institucija za sve. Javne institucije, na svim nivoima u našoj zemlji, većinom nisu pristupačne za osobe sa invaliditetom, jako je važna ali nije jedina i ako je i ima dovoljna samo arhitektonska pristupačnosti. Kod nas je prisutan problem nedovoljnog broja certificiranih tumača znakovnog jezika, i njihova angažiranost, nedovoljno materijala na  Brajevom pismu i sl. Uz mogućnost, da se iz općinskog nivoa djeluje prema višim nivoima, definitivno bih radila i na unaprijeđenju i poboljšanju procesa stvaranje inkluzivnog obrazovanog programa u osnovim i srednjim škola (npr. pristupačni materijali za nastavu).