Na konferenciji održanoj povodom predstavljanja rezultata aktivnosti u osiguravanju dostojanstvenog života preživjelih žrtava silovanja (projekat ” “Sveobuhvatni pristup za dostojanstven život preživjelih ratnog silovanja i seksualnog nasilja u Bosni i Hercegovini”), potpisan je Memorandum o međusobnoj saradnji između Komisije za zaštitu ljudskih prava i sloboda Predstavničkog doma P FBiH, Udruženja “Medica” Zenica, Fondacije “Udružene žene Banja Luka”. Na skupu, koji je održan u velikoj sali Parlamentarne Skupštine BiH, prisutnima se, po pozivu organizatora, obratio Dennis Gratz, zastupnik Naše stranke u Federalnom parlamentu.  Prenosimo tekst njegovog izlaganja.

Poštovane dame i gospodo, uvažena Ekselencijo, poštovana ministrice, kolegice Gasal-Vražalica, predstavnice udruženja iz Zenice i Banjaluke,

Zahvaljujem na povjerenju, koje mi ukazano odlukom da se obratim na ovom skupu posvećenom zaštiti žrtava silovanja.

Dozvolite mi da na početku iznesem nekoliko pravnih činjenica, kako bi ono što ću kasnije govoriti o obavezama države prema žrtvama silovanja imalo puni smisao.

Silovanje jedan je od najgnusnijih zločina, i zakonom je definisano kao jedno od najtežih krivičnih djela. Silovanje predstavlja i oblik ratnog zločina, ako je počinjeno za vrijeme oružanog sukoba i ako je počinitelj svjestan postojanja sukoba.

Može se odrediti i kao ratni zločin protiv čovječnosti ako je počinjeno kao dio rasprostranjenog ili sistemskog napada na civilno stanovništvo. Potrebno je naglasiti da ova krivična djela predstavljaju kršenje međunarodno utvrđenog humanitarnog prava i države potpisnice međunarodnih akata obavezne su da sprječavaju njihovo počinjenje, te da u slučaju da se ona dogode, kazne oni koji su za njih odgovorni. Osim toga, države su dužne da pruže odgovarajuću odštetu i zaštitu žrtvama.

Bosna i Hercegovina je potpisnica Konvencije protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih kaznii ili postupaka. Prema onome što je potpisala, država je obavezna da podnosi redovne izveštaje Komitetu protiv mučenja (Komitet), o sprovođenju i poštovanju odredbe Konvencije. Komitet ispituje državne izveštaje i šalje svoje zabilješke i preporuke u vidu zaključnih primjedbi. BiH je prihvatila i Konvenciju protiv diskriminacije nad ženama. Prema tome država se obavezala da provodi određene akcije kako bi zaustavila diskriminaciju nad ženama.

Iskustvo poslije rata u BiH govori da mnogi počinioci silovanja nisu kažnjeni, te da država nije pružila adekvatnu zaštitu žrtava, koje su suočene sa dodatnom traumom uzrokovanom odsustvom ili sporošću kazni za počinioce. Mnoge žrtve još uvijek žive u strahu. Većina njih se ne može vratiti u svoje prijeratne domove, te su prisiljene da ostanu u kolektivnim centrima ili drugim alternativnim smještajima. U slučajevima svjedočenja pred sudovima, država im ne pruža odgovarajuću zaštitu i podršku. U takvoj situaciji, a uz dodatak postojeće stigmatizacije u društvu, žrtvama se nanose nove traume, umjesto da im se pomogne da se nose sa već pretrpljenim.

Veliki broj žrtava pati od posttraumatskog stresnog poremećaja i drugih psihičkih i fizičkih posljedica. Država im ne garantuje dovoljnu zdravstvenu, prvenstveno psihološku zaštitu. Nezaposlenost je jedan od najvećih problema. Osim toga, vremenom se javlja i takozvana transgeneracijska trauma, kao posljedica odsustva adekvatnog odgovora društva.

Postoji značajan broj nevladinih organizacija koje se aktivno bave ovom problematikom. To je vrlo pohvalno, budući one aktivno i svakodnevno rade na poboljšanju situacije za žrtve. Prvenstveno se to odnosi na savjetodavne usluge, pomoć pri rehibilitaciji, edukaciji, zapošljavanju.

Koristim ovu priliku da se i kao građanin i kao zastupnik zahvalim svima koji su samonicijativno pomagali žrtvama, ali moram dodati da i pored svih tih ogromnih napora pojedinaca i nevladinih organizacija problem neće biti otklonjen ukoliko se država ne uključi u odgovarajućoj mjeri. Moralna odgovornost i zakonska obaveza države je da osigura pravične i sigurne uslove za žrtve silovanja.

Više truda moramo uložiti u jačanju zakonskih okvira za zaštitu prava žrtava. Ovo govorim u svojstvu federalnog zastupnika i pozivam svoje kolege, kao i parlamentarce na drugim nivoima da uradimo više za zaštitu žrtava. Ovo je trenutno veliki problem u cijeloj državi, posebno nakon što je u RS-u od 2008. nakon izmjene zakona žrtvama oduzeto pravo na naknadu. Takva i slične prakse su krajnje zabrinjavajuće, jer žrtve doslovno stavljaju na margine društva, ne priznajući zločine koji su se desili.

Ova zemlja se nalazi pred nizom izazova. Mnogo se u zadnje vrijeme govorilo o ekonomskim reformama i putu ka EU. Važno je, međutim, da nikad ne steknemo iluziju da će bilo kakvi ekonomski ili politički uspjesi, ako ih postignemo kao društvo, imati ljudske vrijednosti ako ne pomognemo najugroženijim skupinama u ovom društvu, a među njih sigurno spadaju žrtve silovanja. Ljudskost svih koji donose odluke u institucijama neće se mjeriti stvarima poput napretka u eurointegracijama ili u provođenju reformske agende, već u odnosu kakav budemo imali, između ostalog, prema žrtvama silovanja.

Ova država neće moći imati pravo na poštovanje, ako bude zatvarala oči pred onima, kojima je ono nasilno oduzeto.

Dijeleći s vama zajedničku nadu da je ovaj skup jedan u nizu koraka ka boljoj stvarnosti od one kojoj smo svjedočili proteklih decenija, zahvaljujem vam još jedanput na ukazanom povjerenju.