Povodom nastavka bojkota nastave i protesta u povratničkim zajednicama Kotorsko, Konjević Polje i Vrbanjci, oglasio se Dennis Gratz (NS), zastupnik u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH. Gratz je predložio rješenje kojim će se napraviti iskorak u odnosu na dvogodišnju pat-poziciju u vezi sa slučajevima diskriminacije u obrazovanju u RS-u.

“Priznavanje bosanskog jezika u obrazovanju je samo jedan slikovit primjer, ali daleko od toga da problemi počinju i završavaju sa time šta stoji u đačkim knjižicama. U Konjević Polju su protesti počeli kada su povratnici naišli na diskriminaciju u zapošljavanju pri osnovnoj školi, manipulacijama sa sastavom školskog odbora, neravnomjernim finansiranjem zgrade škole u koju idu djeca iz bošnjačke povratničke zajednice u odnosu na druge škole na bratunačkoj opštini”, kazao je Gratz.

“U trenutnim odnosima svi udžbenici u RS−u su napisani na jednom pismu i jednom jeziku, skoro svi istog izdavača. Dakle, nije samo problem u nazivima jezika, već što u praksi nema nikakvih napora da se učini iskorak i ponudi pravedno rješenje. Zovite predmet maternji jezik, ako ćete time premostiti problem, ali se ne smije dogoditi da jedni imaju pravo na nešto, a drugi ne, i to samo zbog svog imena i prezimena. Ne smije biti djece drugog reda u Bosni i Hercegovini”, dodao je.

“Mi u Bosni i Hercegovini danas imamo dva neprihvatljiva modela. Jedan je segregacija đaka po etničkoj pripadnosti, a drugi je asimilacija i nametanje stavova većinske zajednice manjini kroz obrazovni sistem. Jasno nam je da smo daleko od rješenja, ali ne vidim da je vlast napravila ikakav sitni korak da to pomjeri. Mislim da iz faze osuda i velikih akademskih rasprava trebamo preći u fazu konkretnog institucionalnog djelovanja. Evo, ja ću, kao federalni zastupnik, uputiti inicijativu prema Federalnom ministarstvu obrazovanja i nauke, da pokrene program mobilnosti nastavnog osoblja između dva entiteta sa fokusom na povratničke zajednice”, kazao je Gratz.

“Iz fonda koji bi to finansirao otvorili bi prostor da nastavnici iz jedne zajednice idu u drugu, te time napravimo iskorak u smislu međuetničke komunikacije, ali i da se problemu pristupi kroz institucionalni mehanizam, a ne ad hoc, od mjeseca do mjeseca, od problema do problema. To funkcionira i unutar entiteta. Zamislite koliku korist možemo imati od iskustava nastavnika iz jednoetničkih zajednica koji odlaze u drugi grad i tamo podučavaju đake. Isto se može iskoristiti i za pomoć u svim onim mjestima gdje je diskriminacija u obrazovanju prisutna. Hajde da pomognemo zajednice koje su ugrožene i izolirane kroz jednu konkretnu akciju za dobrobit svih građana i građanki”, zaključio je.