Danas je Međunarodni dan borbe protiv korupcije. Godinama domaće i međunarodne monitoring organizacije, kao i predstavnici organizacija poput EU i NATO-a čijim standardima naša zemlja teži u procesu integracija, ukazuju na činjenicu da je korupcija jedan od najvećih uzroka nefunkcionalnosti institucija i usporenog evropskog puta BiH. Moglo bi se reći da već i ptice na grani pjevaju o korupciji kao zlom virusu koji izjeda zdravo tkivo ove države.

Često se stiče utisak da je to što je sveprožimajuća korupcija javna tajna, istovremeno i simptom stanja u kojem je nemoguće da se radi na njenom rješavanju. Činjenica da svi pričaju o tome kako treba eliminisati korupciju nije u logički skladnom odnosu s činjenicom da je korupcija sveprisutna; ta kontradikcija sugeriše da mnogi ljudi u javnosti zauzimaju stav protiv korupcije, dok istovremeno, kad su daleko od očiju javnosti bivaju uključeni u koruptivne poslove. Ta dvoličnost postala je manira ogromnog broja zvaničnika, ali i predstavnika drugih sektora.

Moje kolege iz NS-a i ja smo nekoliko puta, u svojstvu federalnih parlamentaraca, govorili o Zakonu o suzbijanju korupcije i organizovanog kriminala (ZASKOK), koji je usvojen još u prošlom mandatu, ali do dan-danas FBiH nije počela s njegovim provođenjem. ZASKOK je dokaz da je korupcija rješiv problem u BiH, postoje modeli institucija koje bi radile na njegovom postepenom likvidiranju. Ali historija (ne)provođenja ZASKOK-a je istovremeno i dokaz da je preovladavajući stav u vladajućim strukturama onaj prethodno navedeni: da u javnosti treba govoriti protiv korupcije, ali da ništa konkretno ne treba poduzimati u vezi s njom. Tako su liderima vladajuće koalicije i Vladi FBiH, u svjetlu Reformske agende, puna usta borbe protiv korupcije, a kad na dnevni red Parlamenta dođe budžet, onda ti „borci protiv korupcije“, neuvrštavanjem nijedne KM iz budžeta za provođenje ZASKOK-a, pokažu svoju dvoličnost.

Da je osnivanje novih, posebnih odjela sudova koji bi radili na borbi protiv korupcije neophodno, pokazuje neefikasnost Suda BiH, koji je za sve ove godine procesuirao samo 22 političara i državna službenika, od kojih su samo dvojica pravosnažno osuđeni. Kad bismo pretpostavili da nije problem u Sudu BiH, onda je jedini zaključak do kojeg možemo doći na osnovu navedenog podatka, taj da je u BiH korupcija minimalna, što je, je li, u potpunoj suprotnosti sa iskustvo i tezama gotovo svih učesnika u javnom života.

Jasno je trenutno vladajućem establišmentu nije u interesu da pravosuđe krene u kažnjavanje i eliminaciju korupcije, jer su upravo kadrovi vladajućih stranaka ogrezli u njoj; koruptivno djelujući stekli su bogatstvo i društvenu moć.

Korupcija je izlječiva bolest, samo što bh. vlasti nisu doktor za liječenje korupcije, već pacijent koji je teško obolio od nje. Zato zdravi dio ovog društva, svi građani i predstavnici javnog života ne trebaju nikad odustati od insistiranja na provođenju ZASKOK-a i sličnih mehanizama borbe protiv korupcije, jer su oni dokaz da se možemo osloboditi od te pošasti postdejtonske BiH. Načine, dakle, znamo i imamo – potrebno je samo da u Parlamentu, umjesto sadašnje većine, imamo većinu sačinjenu od ljudi koji se neće bojati da je borba protiv korupcije borba protiv njih samih ili lidera njihovih stranaka.

Dennis Gratz, zastupnik u Parlamentu FBiH