Skupština Kantona Sarajevo je 03.03.2015. održala još jednu hitnu sjednicu. Iako je nova skupštinska većina u sastavu SDA-DF-BPS probila zakonske rokove za formiranje vlade, iz nekog razloga nas sazivaju po hitnim sjednicama. Valjda nemaju vremena da pripreme materijale i sjednicu objave u propisanim rokovima.

Dnevni red je bio tako zanimljiv da su svi prigovori o nespretnosti i nespremnosti nove većine pali u drugi plan. U materijalima smo dobili tri izmjene zakona kojima se ukidaju sve savjetničke pozicije u skupštini i vladi, kao i famozni bijeli hljeb. Pored ovih ušteda, odobrena je izmjena djelatnosti KJKP Rad kako bi ova kantonalna firma mogla uklanjati bolesne i agresivne pse sa ulica, i na kraju tema koja će u narednom periodu možda biti najzastupljenija u javnosti: sarajevska inicijativa za zaštitu trenutne raspodjele para od PDV-a po kantonima.

Ukidanje savjetničkih pozicija je dobilo manju medijsku pažnju od ukidanja bijelog hljeba, iako se postižu značajnije uštede. Ali nije ni taj milion maraka godišnje toliko značajan u budžetu koliko činjenica da se jedna generacija zastupnika odrekla političke moći koja se nakon svakih izbora ogledala na sljedeći način: “Hej, druže. Hvala ti što si mi pomogao u kampanji. Hvala ti što si mi prijatelj, komšija, ili ženin brat. Dođi da radiš za mene kao savjetnik. Plata je 2.500 KM. Ne moraš ništa raditi. Ne moraš se nijednom pojaviti na poslu pune četiri godine.” Već je legendarna priča o dvojici savjetnika iz prethodnog saziva skupštine za koje niko nije ni znao. Prvi put su primijećeni kad su se prijavili za bijeli hljeb na koji po zakonu i nemaju pravo. Ovi savjetnici su bili toliko opušteni u svojoj nevidljivosti da su probali ostati na plati još jednu godinu pozivajući se na klauzulu APP. Ako prođe, prođe.

Postoje dvije zanimljivosti vezane za mjere štednje. Prvo, prošle su jednoglasno. To dokazuje koliko su bitni prošlogodišnji protesti. Bez februara 2014. strankama u vlasti ne bi palo na pamet baviti se ukidanjem sopstvenih privilegija. Druga zanimljivost je značajna doza amnezije kod pojedinih zastupnika. U diskusiji koja je prethodila usvajanju ovih promjena, pojedinci su se utrkivali u preuzimanju zasluga za mjere štednje. Tražili su još štednje. Izgovorene su teške riječi kako su privilegije skandalozne i na granici zdravog razuma. Ispade da su svi oduvijek željeli štednju, ali eto, nešto ih je sprečavalo.

Na prijedlog nadležnog Ministra Zlatka Petrovića, odlučili smo da KJKP Rad upiše još jednu djelatnost u svoje osnivačke akte kako bi mogao otvoriti higijenski servis za pse. Ovaj servis bi trebao uklanjati bolesne i agresivne pse u skladu sa državnim Zakonom o zaštiti i dobrobiti životinja, a koji naše vlasti ignorišu od donošenja 2009. Zbog nesprovođenja ovog zakona sada imamo čopore lutalica u gradu, a pomenuti ministar je na samom kraju svog mandata odlučio da uradi jednu od mnogih mjera koje zakon propisuje. Ponavljam, ovo je samo jedna od mnogih mjera koje su vlasti morale poduzeti prije šest godina. Svi zastupnici u Skupštini podržavaju ovu mjeru i tako su na kraju i glasali. Ali imajući u vidu da TVSA prenosi sjednicu, skoro svi prisutni poslanici su odlučili diskutovati. U diskusiji je prikazano nevjerovatno nepoznavanje ne samo naših zakonskih propisa, već i dobre prakse iz svijeta kada se radi o psima lutalicama. Mnogi, očigledno, misle kako je Sarajevo prvi grad na svijetu sa ovim problemom. Stekao sam osjećaj da 80% diskutanata nije ni pogledalo zakon o kojem govore. Ovaj niz nastupa na najbolji način oslikava principe rada prosječnog kantonalnog poslanika: 1. Govori ono što tvoji glasači ispred TV ekrana žele čuti; 2. Zanemari detalje; 3. Zanemari struku; 4. Pokaži brigu i emociju; 5. Glasaj kako šef kaže. U skladu sa navedenim principima, naučili smo ponešto i o nestanku uličnih mačaka.

Na kraju sjednice smo prisustvovali rijetkom izlivu zajedništva i lokal patriotizma. Iz Tuzle je nedavno pokrenuta inicijativa za izmjenu Zakona o raspodjeli javnih prihoda. Radi se o novcima od PDV-a koji se uplaćuju u kantonalne budžete. Po sadašnjem zakonu, Sarajevo dobija najviše novca po glavi stanovnika. U slučaju da tuzlanska inicijativa dobije većinu u Parlamentu FBiH, Kanton Sarajevo će ostati bez 140 miliona KM. Ne ulazeći u pravednost ili nepravednost trenutne raspodjele, kao ni kriterije za najbolju moguću raspodjelu zajedničkih para, ova tema je značajna iz nekoliko razloga. Prvo, zastupnici u Sarajevu, baš kao i zastupnici u Tuzli, pokazuju zavidan nivo sloge. Ovaj put im ne smeta što su iz potpuno suprotstavljenih političkih opcija. Drugo, u raspravama o ovom problemu se osjeti sarajevska neosjetljivost prema ostatku države, ali i neprijateljstvo koje druge regije gaje prema Sarajevu. Treće, izmjene postojećeg zakona na način da dovede do propasti bilo kojeg budžeta dovodi u pitanje djelovanje Federacije i svih njenih kantona. Ne treba biti genije, pa primijetiti koliko nam ova rasprava treba. Oni koji se stvarno žele pozabaviti argumentima svih strana vrlo brzo će shvatiti da nam je ustav preskup. Kroz buduću diskusiju osjetit ćemo opravdane brige tuzlanskog kantona, opravdanu paniku sarajevskih budžetskih korisnika, ali i maligne namjere političara iz drugih krajeva Federacije koji već imaju viziju novog federalnog uređenja.

Na slijedećoj sjednici raspravljamo o sastavu nove kantonalne vlade. Jedva čekam!