Predsjednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić napravio je u prethodnoj godini niz značajnih simboličnih gesti, koje su doprinijele poboljšanju odnosa. Međutim, dolazak cijele Vlade na proslavu Dana RS-a dovodi pod znak sumnje prethodne izraze naklonosti, koji prema BiH upućivani od strane Vlade Srbije, prvenstveno premijera Vučića. Ako s jedne strane, imamo Vučićeve izraze poštovanja prema državi BiH i njenim institucijama, a s druge strane – njegovu podršku Dodikovoj novouspostavljenoj praksi nepoštovanja odluka Ustavnog suda, onda se to ne može drugačije tumačiti nego kao stanovita doza političkog licemjerja.

Posebno je simptomatična Vučićeva izjava da su njegovi prijatelji i Čović, i Bevanda, i Izetbegović, i Radončić. Ovdje je riječ o narušavanju odnosa poštovanja između institucija dvije države, te je Vučićeva informacija o njegovim navodnim emocijama i personalnim prijateljstvima, kao takva posve irelevantna. U političkom kontekstu sagledana, ona predstavlja jeftini politički trik, odnosno skretanje pažnje sa međudržavnog problema problema na navodnu individualnu harmoniju. Vučićeva logika po kojoj stabilnost regiona neće doći u pitanje ako jedna država narušava ustavni integritet druge države, sve dok su lideru u dobrom personalnom odnosu, čak i da je iskrena – a pitanje je je li – odražava jednu prilično totalitarnu zamisao politike.

To što Čović i Izetbegović igraju šaha sa Vučićem ili piju kiselu vodu u kafani, dok oko njih sviraju tamburaši, nije nikakav garant stabilnosti regiona, ako Vlada Srbije nipodaštava Ustav BiH. Taj privid da je sve na individualnom nivou u najboljem redu nije ništa dobro; štaviše, lažna slika i zavaranje je nešto jako opasno. Lideri dvije ozbiljne zemlje uopće ne moraju biti prijatelji – najčešće i nisu – ali odnosi između dvije države su dobri sve dok jedan poštuje institucije i ustav države koju predstavlja onaj drugi. Kod nas je situacija izgleda obratna: dok su države i narodi zavađeni, lideri su u sjajnim personalnim odnosima. Svi jako dobro znamo da to nije garant ni sigurnosti, ni dobrog života za većinu građana.

Zato treba iskoristiti ovaj povod da steknemo jasnu svijest u tom smislu, i da ne nasjedamo na privid, bio on Vučićev ili nečiji drugi, da je sve u redu dok su lideru u prijateljskim odnosima, i da se borimo za promjenu načina političkog razmišljanja i donošenja odluka kako bismo, kroz poboljšanje međudržavnih odnosa i uspostavljanje poštovanja između institucija dvije države, stekli zalog za sigurniju budućnost BiH i regiona.