Današnji dan se obilježava kao Međunarodni dan socijalne pravde. Ustanovljen je 2007. godine od strane Ujedinjenih nacija s ciljem borbe protiv nezaposlenosti i siromaštva. Ovaj dan ima za cilj podsjećanje na neophodnost društva u kojem će biti stvorene jednake šanse sve, te promovisanje ideja solidarnosti i ravnopravnosti, kako u okviru pojedinih država tako i u međudržavnih odnosima.

U Bosni i Hercegovini skoro 50 % stanovništva živi na samoj ivici siromaštva. Statistički prostor između stavki ‘’bogati’’ i ‘’siromašni’’ svakim danom je sve prazniji. Ta stavka ‘’srednje klase’’ pod koju bi u pravednijem društvu statističari podvodili većinu stanovništva, zbog odsustva socijalne osjetljivosti vladajućih elita svakim novim bosanskohercegovačkim danom sve više gubi smisao. Jedina socijalna politika koju vladajuće strukture imaju na umu jeste stvaranje društvenog, institucionalnog bedema između bogatih i siromašnih.

To se vidjelo u vremenu nakon alarmantnog februara 2014, kada je vlast uložila napor samo u opremanje policije. To se vidjelo prilikom obilježavanja godišnjice protesta, kada je vlast zastrašćena mogućnošću novih socijalnih nemira, sve činila da zastraši nezadovoljne građane, sugerišući svojim bahatim stavom da im, umjesto poslova, zdravstvenog i penzionog osiguranja, može ponuditi samo pendreke, vodene topove i gumene metke.

Naša stranka je od svog osnivanja isticala važnost ideje socijalne pravde. Uvažavajući individualnost svakog građanina i razlike po mnogim stanovištima, mi snažnije nego ikad zastupamo politički stav o pravu svih na jednake mogućnosti. Uvažavajući profesionalnu osposobljenost kao jedino mjerilo za zapošljavanje, borićemo se protiv svih oblika koruptivnog privilegiranja, od stranačkog uzurpiranja budžetskog novca do nepotističkog zapošljavanja u administraciji i državnim preduzećima.

Budući da su nacionalno i klasno dvije strane iste medalje, jer je nacionalna ideologija sredstvo bogaćenja vladajuće elite, smatram da je socijal-liberalna politika sveobuhvatan odgovor na ključne probleme našeg društva. Socijal-liberalna borba protiv nacionalizma i socijalne nejednakosti je borba protiv jedne te iste stvari. U ideološkom smislu, mi nismo na raskrsnici. Ne biramo na sljedeći način: ili borba protiv nacionalizma, ili borba protiv ogromnih socijalnih kontrasta. Boreći se protiv nacionalnog stanovišta i za građanske slobode, borimo se istovremeno protiv socijalne nejednakosti, jer su nacionalne stranke glavni izvor teške socijalne situacije, jednako kao što je teška socijalna situacija pogodno tlo za njihove zastrašivačke ideologije.

Nećemo odustati. Ne smijemo odustati. Borićemo se u vremenu koje slijedi još snažnije za ideje socijalne pravde i građanskih sloboda. Pozivam sve one građane koji vjeruju u te ideje i žele slobodniju i socijalno pravdeniju Bosnu i Hercegovinu da nam se pridruže. Neka 7. i 20. februar budu naši praznici, koji će nas najupečatljivije podsjećati na to zašto je Bosna i Hercegovina ovakva i kakvu bi trebala da bude, kakvu je želimo. Ali ne mislimo o tome samo prigodno, već radimo svaki dan ponešto uime te Bosne i Hercegovine, i protiv nacionalističkih stega koje joj ne daju daiše, i doći će dan kad ćemo konačno mogli reći da smo je oslobodili. Vjerujmo, borimo se. Oslobodićemo ovu zemlju.