Damir Faruk Saračević je kandidat Naše stranke za Parlament Federacije Bosne i Hercegovine u izbornoj jedinici za općine Novi Grad, Ilidža, Hadžići, Trnovo, Pale (Prača), Foča (Ustikolina) i Goražde. U razgovoru sa novinarima Federalne novinske agencije, Damir Faruk Saračević govori o svom planu i djelovanju.

Kakva su vaša očekivanja za predstojeće opće izbore kada je u pitanju Parlament FBiH?

Damir Faruk Saračević: Naša stranka će po prvi put u svojoj historiji ući u Predstavnički dom Parlamenta FBiH. Očekujemo veću izlaznost nego prije četiri godine i, u skladu s tim, da ćemo imati više predstavnika u Federalnom parlamentu. Sudeći po povratnim reakcijama građana u dosadašnjem dijelu kampanje, takva očekivanja su realna i povjerenje koje nam ukazuju istovremeno postavlja pred nas izazov da do 11. oktobra upoznamo što više građana sa našim kandidatima i rješenjima.

Što je najvažnije, očekujemo da će građani prepoznati razliku između onih koji nas 20 godina plaše, tretiraju kao stado ovaca i, što je najgore, konstantno uspijevaju da ne ispune pa skoro niti jedno predizborno obećanje. Istinski vjerujem da ćemo ovaj put prepoznati da je naš nacionalni interes, svih ljudi u ovoj zemlji, da živimo u normalnoj državi u kojoj imamo posao, dobru zdravstvenu zaštitu i školstvo. Državu u kojoj svoju djecu i unučad nećemo gledati u Americi ili Australiji preko skypea, jer BiH može i mora biti država za sve njih, a ne samo za 3% stanovništva, tj. političke oligarhe koji su u proteklih 20 godina u potpunosti kidnapovali i prisvojili za sebe i svoje bližnje cijeli izborni proces i demokratiju u našoj zemlji. Očekujem da sada nećemo slijepo nasjesti na prazna i nerealna obećanja i iste ljude koji niti mogu niti žele da ih ispune.

Ukoliko budete izabrani u Parlament Federacije BiH, šta će biti vaši prioriteti?

Damir Faruk Saračević: U skladu sa svojim profesionalnim iskustvom i poljem ekspertize, posvetit ću se radu na poboljšanju poslovnog ambijenta, prije svega tu mislim na rasterećenje ”malih poduzetništava”, koje trenutni zakonodavni okvir guši, a upravo je taj privredni sektor jedan od rijetkih potencijalnih generatora ekonomskog preporoda Federacije.

Mi moramo pod hitno, prije nego nas u potpunosti uguši ekonomska neaktivnost, omogućiti privatnom sektoru da se širi, ulaže i zapošljava, a trenutno imamo jednu birokratsku noćnu moru za svakog poštenog poduzetnika. To mora biti jedna od prvih tačaka na dnevnom radu novog Federalnog parlamenta.

Drugi prioritet je rad na racionalnijem planiranju državnih poticaja u oblasti poljoprivrede i turizma. Šansa BiH je u uvezivanju turističkih potencijala – prije svega, kulturno-historijskih – sa proizvodnjom i ponudom organske hrane. Veliki broj ljudi u BiH, to dokazuju dosadašnji završeni uspješni projekti, relativno se lako i brzo mogu zaposliti kroz proizvodnju organske hrane i u grani turizma, samo ako Federacija i njene institucije pomognu oko uvezivanja i distribucije, kao i sa povoljnim početnim kreditima i ekspertizom.

Treći prioritet je usklađivanje upisne politike na fakultete sa potrebama tržišta rada, budući da smatram nedopustivim da u zemlji sa 600.000 nezaposlenih postoje upražnjenja radna mjesta (npr. IT sektor), koja trenutno niko ne može popuniti, budući da nemamo dovoljno educiranog kadra. Ili da imamo 1000 pravnika na birou, a da u isto vrijeme tržište vapi za limarom, vodoinstalaterom ili građevinarima. Nešto je ozbiljno truhlo u našem obrazovnom sistemu.

Slijedeća bitna stavka je preusmjeravanje budžetskih sredstava. Velika je neistina i pogrešna percepcija da je BiH siromašna. Ne, mi imamo solidnu ulaznu bilancu, ali su rashodi naš problem. Prevelike plate u administraciji, prevelik broj činovnika, birokratski troškovi i reprezentacije, sumnjiva finansiranja sumnjivih lica i organizacija i sl. Privreda, privreda i privreda – dakle, samo razvojne samoodržive stavke moraju se naći u budžetu kao glavne. Sve ostalo moramo svesti na minimum. Ako to ne uradimo, nećemo proći ni godina dana, a potonut ćemo svi zajedno, i privatnici i privrednici i državni službenici bez razlike. Ako se desi, kao što vrlo lako može, da para uskoro nestane, bit će apsolutno nebitno da li neko ima zagarantovano radno mjesto, kolika mu je plata, i koliko godišnjeg odmora ima, jer novca ni za koga jednostavno neće biti. Možemo trošiti samo koliko zaradimo prije nego izvori presuše u potpunosti, to zna svaka kućanica koja vodi kućni budžet.

Takođe, veoma je važno pokretanje javnih radova koji su uvijek generator zapošljavanja i potrošnje u kriznim situacijama. Pored koristi za našu posustalu i zadnjih 30 godina zapuštenu infrastrukturu, katastrofalne ceste, vodovode i sl., javni radovi će ublažiti nezaposlenost i dodatne socijalne probleme na koje ćemo kao društvo naići sprovodeći neminovne reforme.

Mi sad pod hitno moramo birati one koji imaju znanja i želje da okrenu brod koji se kreće prema stijeni, a ne one koji i dalje govore orkestru da svira zamajavajući ljude lažnim obećanjima da će sve biti u redu ako ostanemo na istoj putanji.

Po vašem mišljenju, osim nezaposlenosti koji su najveći problemi s kojima se suočavaju građani BIH i Federacije BiH?

Damir Faruk Saračević: Pored nezaposlenosti, postoji niz problema, koji proističu iz nje, kao korijenskog problema. Problem finansiranja zdravstvenih i penzionih fondova direktno je povezan sa velikim stepenom nezaposlenosti. Jednak slučaj je i pogoršanom sigurnosnom situacijom i povećanjem stepena kriminala na prostoru čitave BiH, što opet vidim, kao posrednu posljedicu prevelike nezaposlenosti. Problem je i glomazna državna administracija, čija je glavna svrha izgleda da troši budžet i koči reforme. Oni koji su mislili da jačaju državu gomilanjem birokratije, liče na čovjeka koji je počeo graditi kuću od krova na koji je potrošio sve pare. Sad niti ima kuće, niti para za održavanje krova.

Dalje, ogroman problem za građane BiH jeste atmosfera straha, koju im, svojim svakodnevnim zloupotrebama sistema i pričama o nacionalnoj ugroženosti, proizvode kriminogeni političari, krijući time nelegalne privatizacije i pronevjere javnog novca.

Mnogo je problema u ovoj zemlji i nisu svi vezani za nezaposlenost, niti će se svi riješiti pokretanjem procesa masovnog zapošljavanja, ali mislim da je ekonomski revitalizirana Federacija i pravna država temelj na kojem možemo graditi bolju situaciju. Siromaštvo narod i može trpiti neko vrijeme ako zna da će biti bolje, ali nepravdu – ne. A toga je puno u BiH. Ipak, o pravnim rješenjima je najbolje da pitanja uputite našem predsjedniku dr. Dennisu Gratzu, pravniku koji je sa svojim timom kreator tog segmenta rješenja u Našoj stranci. Mogao bih i ja citirati dijelove tog programa, ali je princip oko kojeg smo se dogovorili u Našoj stranci, da se svako bavi onim u čemu je najbolji. U političare opšte prakse ne vjerujemo.

 


Po čemu se vaša stranka razlikuje od ostalih stranaka u zemlji?

Damir Faruk Saračević: Mi smo stranka za koju se ne vežu afere poput pronevjera budžetskog novca ili kriminalnih privatizacija. Prošlo je već 6 godina od osnivanja. Neki su u tom periodu opljačkali pola države, a u Našoj stranci se nikada nije desila ni najmanja afera. Mi smo skupina ljudi koja se nije kompromitovala, i znam da to danas govore i političari koji imaju po desetine prijava protiv sebe, ali nije teško provjeriti da li govorim istinu ili ne. Mi smo stranka koja nudi konkretna rješenja za konkretne probleme. Ne izmišljamo fiktivne probleme da bismo sakrili postojeće na koje svakodnevno ukazuju građani ove zemlje. Jedni ”ukidaju” kantone, drugi entitete, treći Sud BiH… Mi kažemo da ćemo, kada dobijemo prvu šansu, ukinuti privilegije koje su političkoj klasi, u proteklim decenijama, obezbijedile etablirane stranke. Mi se ne razbacujemo sa obećanjima o stotinama hiljada novih radnih mjesta. Mi kada govorimo o zapošljavanju, govorimo i o konkretnim i realnim mjerama kojima ćemo to ostvariti.

I iskreno, jedni smo od rijetkih u našoj državi – što je lično moj najveći razlog i poticaj za članstvo – koji čista obraza mogu stati na predizborni štand, ili prošetati ulicama gradova, i to od onog člana koji se tek upisao u članstvo, pa do samog vrha stranke. Pokazali smo da nismo svi isti. Peđa Kojović je jedini odbio da prima paušal, i jedini je od silnog broja političara koji konstantno glasa za smanje plaća i troškova narodnim izabranicima. To rade stalno i naši općinski vijećnici koji redovno pokušavaju da obore neka nova povećanja primanja dužnosnika. Nismo ušli u politiku da se obogatimo, i nakon 6 godina se niko nije obogatio, iako smo vjerujte imali mnogo prilika. Dennis Gratz je uspješan privatnik, advokat. Dino Mustafić uspješan direktor i režiser, što je bio i prije osnivanja stranke.

Politkom se bavimo jer je to profesija kao i svaka druga, dakle to trebaš voljeti i imati kvalifikacije i pravi motiv za to. A moj je motiv da sutra, kad me ne bude na ovom svijetu, svom djetetu i zajednici ostavim, svojim radom i znanjem, koliko je to moguće shodno pozicijii situaciji, bolje društvo i čist obraz , a ne vilu i mercedes. Po tome smo drugačiji.