Jedan od mnogih, a u posljednje vrijeme i najvećih problema općine Sanski Most jeste masovno iseljavanje stanovništva u zemlje Zapadne Evrope. U posljednje dvije godine, broj lica koja su napustila našu općinu, popeo se na alarmantnih 7.000. Posebno je zabrinjavajuće što je među njima najveći broj mladih i obrazovanih ljudi, koji nisu vidjeli nikakvu perspektivu za zapošljavanje u rodnom gradu u kojem su ‘nacionalni dušebrižnici’ veći dio privrednih kapaciteta uništili, a ono malo što je ostalo uzurpirali su da radi u njihovu, ličnu korist. Izloženi neimaštini, mladi ljudi u Sanskom Mostu su izbačeni na ulicu i osuđeni da žive nedostojanstven život.

Pored iseljavanja, ogroman je problem i visok stepen mortaliteta. Mladi ljudi koji ostaju, uslijed besperspektivnosti, ne odlučuju se da zasnivaju porodice. Brojevi su neumoljivi. U 2014. godini prirodni priraštaj u Sanskom Mostu je -124, odnosno na 165 rođenih 289 je umrlih. Poređenja radi, u 2007. godini odnos je bio – 74. Mortalitet raste iz godine u godinu. Indeks starosti je dostigao čak 117%.  U osnovne škole je upisan 2371 učenik ili 54 učenika na 1000 stanovnika, što je za 1004 učenika manje u odnosu na navedenu 2007. godinu, a po ovom indikatoru naša općina je među posljednjim u BiH. Još jedan važan pokazatelj je da je prije 8 godina broj zaposlenih u Sanskom Mostu bio 4571, a krajem prošle godine taj broj je iznosio 3857; i po ovom mjerilu smo među posljednjim u BiH.

Sanski Most je, nakon rata, imao 60.000 stanovnika. (Sada po procjeni u Sanskom Mostu živi nekih 15-20 hiljada ljudi.) Nekada je postojala vjera u bolje sutra. Ali, nakon što je provedeno sistemsko uništavanje privrede, uzurpiranje preduzeća nezakonitim privatizacijama, iskrena vjera u bolje sutra je postala rijetka pojava. Vlasti su je zamijenile vjerom u bolje jučer. Vlasti forsiraju priče o slavnoj ratnoj prošlosti. Govore da se ‘uradilo koliko je se moglo’. Oni nemaju nikakav racionalan odgovor na masovno iseljavanje ljudi kojima više nije dovoljno da ih se hrani glorifikantnim pričama o prošlosti i etničkom identitetu, već žele i da dostojanstveno zarađuju za svoj hljeb.

Prvi korak u rješavanju navedenih problema je priznavanje da isti postoje. U tom smislu, lokalna vlast u Sanskom Mostu bi trebala prestati sa ignoriranjem, zataškivanjem i negiranjem ovog problema. Potrebno je izaći pred javnost i građane sa statistički utvrđenim činjenicama i analizom uzroka ove pojave, a zatim ponuditi i adekvatne programe. Ukoliko to nisu u stanju, idući lokalni izbori treba da budu krajnji rok za njihov odlazak s vlasti. Milom ili silom hemijske olovke i glasačkog listića.

OO NS Sanski Most