Danas je u prostorijama Naše stranke zvanično potvrđeno ime njihovog kandidata za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda. Radi se o Boriši Falataru, koji se u Sarajevo, (Sarajevo, 1975). Ovo mu je prvi angažman u bosanskohercegovačkoj politici.

“Odluku da se aktivno uključim u politiku sam donio u Busovači.

Tamo sam, šetajući gradom, upoznao Nikolinu i njenog malog sina Patrika. Nikolina je jedna nasmijana djevojka, radi na recepciji hotela na izlazu iz grada. Rođena je krajem rata i cijeli život je provela u Busovači. Kad sam je pitao čime se bave njeni vršnjaci, rekla mi je da je od njih 31 iz razreda, koliko ih je diplomiralo prije tri godine, u Bosni i Hercegovini danas ostala samo ona. Svi njeni drugovi su podigli sidro.

Tada sam shvatio šta zaista znači 150.000 ljudi koji su u protekle četiri godine napustili zemlju. To nije samo broj. I nisu samo ljudi koji su otišli. To su

– Tihe ulice, puste školske klupe,

– Zatvorene prodavnice,

– To je mali Patrik, sam na igralištu,

– Majke i očevi, djedovi i bake koji svoju djecu i unuke, umjesto da grle i ljube, gledaju  dvaput mjesečno na minijaturnom ekranu.

Mene to duboko pogađa i ljuti, zato što znam šta znači pozdraviti se s najboljim drugom u zoru, sjesti na autobus i kroz kišno staklo odmahnuti majci.

Ja sam imao 16 godina kada sam to doživio i nikad neću prežaliti što sam otišao. Što nisam ostao samo dva mjeseca duže da budem pored majke to jutro kad je pogodio snajperski metak. Takvi se slučajevi danas dešavaju širom naše zemlje. Obitelji se razdiru, prijateljstva se gase i ljudi žive i umiru daleko od najbližih.

Ne zbog rata. Nego zbog 25 godina pogrešnih poteza ljudi na vlasti. Zbog takvih poteza svi ispaštamo.

– Naši penzioneri koji su čitav život vrijedno radili, a sada sa teškoćom zadovoljavaju svoje osnovne potrebe,

– Naši borci koji spavaju na cestama,

– Radnici koji svojim rukama grade zemlju za minimalnu platu,

– Privrednici koji financiraju ovaj sistem koji radi protiv njih,

– Naši ljudi u inostranstvu i oni koji vide svoju budućnost drugdje,

– Nezaposleni, koji glasačkim listićem ili partijskom knjižicom pokušavaju osigurati  egzistenciju,

– Čak i oni koji su se snašli u ovom sistemu i koriste ga u svoje svrhe, zaslužuju bolje – dostojanstven život i satisfakciju privređivanja od vlastitog rada. Zaslužuju da se cijene oni sami, a ne njihove veze“, objasnio je Falatar motiv za svoju kandidaturu.

Biografija:

Boriša Falatar je rođen u Sarajevu 6. lipnja 1975. Sin je Miljenka, inženjera strojarstva, i Dženane Falatar, ekonomistice. Sa suprugom Milicom, advokaticom, ima dvije kćerke, Lunu i Hanu, i sina Ivana.

U Sarajevu je pohađao osnovnu i srednju školu, koju zbog rata u BiH nastavlja i završava u Zagrebu.

Boriša Falatar započeo je karijeru kao humanitarni radnik tijekom rata u BiH.

Kao 17-godišnjak, upravlja radio sustavom koji je omogućio kontakt ljudima razdvojenim ratom. Pridružio se trupama UNPROFOR-a 1993., gdje je radio s argentinskom bojnom.

Studirao je na Paul Smiths Collegu u New Yorku, a diplomirao je ekonomiju na Američkom sveučilištu u Parizu. Falatar je nastavio poslijediplomski studij na London School of Economics.

Nakon završenog poslijediplomskog studija, Falatar se pridružio Međunarodnom odboru Crvenog križa. Vodio je aktivnosti humanitarne zaštite u pokrajini Huambo u Angoli, gdje radi na spajanju kidnapirane djece s njihovim obiteljima i pomaže u pregovorima s Vladom Angole o reintegraciji UNITA pobunjenika.

U Ujedinjene narode se vraća kao međunarodni državni službenik UNESCO-a zadužen za vanjske poslove i odnose sa zemljama članicama. Od 2008. do 2011. radi u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku, gdje predstavlja UNESCO na Generalnoj skupštini UN-a, ECOSOC-u i Vijeću sigurnosti. Nakon toga postaje UNESCO-ov koordinator programa u kriznim područjima, zadužen za humanitarne i razvojne programe u Južnom Sudanu, Libiji, Siriji, Iranu i Palestini. Bio je član kabineta glavne ravnateljice UNESCO-a Irine Bokove u vrijeme kada je ona bila kandidatkinja za mjesto glavne tajnice UN-a. Falatar je bio zadužen za odnose s Izraelom i Palestinom i pregovarao je o brojnim rezolucijama između tih država. Tijekom desetogodišnjeg razdoblja Falatar je savjetovao pet predsjednika Generalne konferencije UNESCO-a.

Govori engleski, francuski, španjolski, talijanski i portugalski jezik.

Odlučuje se kandidirati za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda 2018. godine, kao kandidat Naše stranke, partije socijal-liberalnog usmjerenja.

Motiv za njegovu kandidaturu su propuštene prilike bh. diplomacije na međunarodnom planu da zemlju povede ka ekonomskom i socijalnom prosperitetu i vraćanje vjere mladim ljudima u mogućnost dostojanstvenog življenja u BiH.

PODIJELI