Azra Jahić rođena je u Bijeljini 1969. godine, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Studij elektrotehnike završila je u Sarajevu, na odsjeku za telekomunikacije. Azra iza sebe ima 20 godina radnog iskustva stečenog na poslovima realizacije i rukovođenja projekata u domenu osposobljavanja i modernizacije fiksne i mobilne telefonije, uz stalno stručno usavršavanje. Sada želi dati svoj doprinos razvoju lokalne zajednice kroz aktivan angažman u Našoj stranci, te je kandidat za Općinsko vijeće Ilidža. Azra aktivno govori engleski jezik, a u slobodno vrijeme rekreativno trenira tenis. Majka je jednog djeteta.

NS: Zbog čega ste odlučili da se kandidujete na izborima?

Azra: Želim dati svoj lični doprinos promjeni  koja je neophodna. Godinama već, Ilidža se gradi, ali ne uređuje. Moja kandidatura je moj način da svoje profesionalno iskustvo u domenu modernih informacionih tehnologija iskoristim za unapređenje saobraćajne infrastrukture i turističke ponude na Ilidži. Vrijeme je da Ilidža postane moderna i uređena turistička zajednica čiji će prirodni potencijal biti maksimalno iskorišten, a ljudima pružena mogućnost za rad i ugodan život.

NS: Kada razmišljate o svom komšiluku, šta vam prvo padne na pamet da treba promijeniti, popraviti ili učiniti boljim?

Azra: Najprije pomislim na one malu školsku raju iz mog komšiluka koja nema nijedno natkriveno autobusko stajalište na području Vrela Bosne. Već generacije i generacije djece i tinejdžera stižu u školu mokri, gdje će provesti po 5-6 sati, jer se nemaju gdje skloniti od kiše i snijega dok čekaju na autobuse, koji čak često i preskoče red vožnje.

Potom se nameće pitanje kako jedna od najprometnijih raskrsnica na Ilidži, raskrsnica kod Vrela Bosne na magistarlnom putu M-17, nema svjetlosnu signalizaciju, tj. semafor za upravljanje saobraćajem. To je minimum koji je davno trebalo uraditi kako bi se osigurala bezbjednost pješaka i vozača na ovoj raskrsnici.

Ako podjem dalje od komšiluka, u kino ili pozorište, nema ga. Ako želimo voziti bicikl, ne možemo – nema biciklističke staze.

NS: Mladi napuštaju našu zemlju. Šta općina može uraditi da učini novim generacijama ovaj prostor mjestom gdje žele ostati i graditi svoje živote?

Azra: Mladi odlaze jer nemaju osigurane ni osnovne egzistencijalne uslove. Općina mora stvoriti preduslove za samostalan i čovjeka dostojanstven život. To znači, na prvom mjestu, mora napraviti nova radna mjesta kao stimulans našim mladim ljudima da ostanu  i zasnuju porodicu ovdje.  Naša stranka na Ilidži će se zalagati da općina osigura finansijsku i prostornu potporu svima koji žele pokrenuti vlastiti biznis. Međutim, ono što posebno želim istaknuti jeste da općina Ilidža mora konačno oformiti tim sposobnih ljudi koji će znati napisati  projekte kojima će aplicirati na grant-ove koje EU daje općinama kao bespovratna sredstva, a koja se mogu iskoristiti za zapošljavanje i razvoj lokalne zajednice.

NS: Kada biste izdvojili neku organizaciju, udruženje ili neformalnu inicijativu iz Vaše zajednice za koju vidite da daje doprinos boljem stanju u Vašem komšiluku, koja bi to bila? Recite nam nešto više o tome?

Azra: Izdvojila bih “Spajalicu”, obrazovno-razonodni centar za mlade na Ilidži koji je otvoren od strane Instituta za mlade KULT. “Spajalica” predstavlja afirmativno mjesto gdje mladi ljudi imaju priliku za neformalno obrazovanje, te korisno provođenje svog slobodnog vremena u obližnjem okruženju. U ovom centru, kroz tromjesečne programe, mladi mogu dobiti stručan savjet, te prepoznati svoje potencijale i ambicije. Ispunjavajući svoje slobodno vrijeme sa smislom, mladi postaju  zadovoljni i društveno odgovorni građanke i građani.

NS: Kada bi sutra postali vijećnica, kako biste nastavili komunikaciju sa građanima i građankama? 

Azra: Nadam se da ću dobiti povjerenje svojih sugrađana na Ilidži za ulazak u općinsko vijeće. Kao vijećnik, neću pokretati svoje inicijative, već ću inicirati ono što moji sugrađani žele i trebaju. Da bih mogla biti glas mojih sugrađana, moram ih pitati, čuti njihovo mišljenje. Zbog toga je važno da budem dostupna svakodnevno putem mail  komunikacije ili putem telefona. Takodje mi je namjera definirati  sedmično minimalno jedan termin kada ću u kancelarijama Naše stranke biti raspoloživa za direktni razgovor sa građanima Ilidže. Moram znati šta je mojim komšijama potrebno.

NS: Za koje pitanje smatrate da je važno da se nešto promijeni na višim razinama vlasti, šta biste zagovarali (promjena zakona, vraćanje nadležnosti općinama)?

 Azra: Naša stranka već nekoliko godina kontinuirano radi na uspostavi jedinstvenog federalnog sistema isplate porodiljskih naknada sa ciljem da se prevazidje postojeća diskriminacija porodilja po mjestu prebivališta i sektoru u kojem rade.

Osim toga, potrebno je stimulirati porodice da imaju više djece, kako bismo zaustavili pad nataliteta. Potrebno je uspostaviti program dugoročnog poticaja porodicama sa troje i više djece, kroz razne oblike subvencija i pomoći, kao na primjer besplatna prehrana učenika u osnovnim školama za treće dijete, subvencija troškova smještaja u vrtiće, kako javne, tako i privatne, subvencija udžbenika i školskog pribora za treće dijete, subvencija troškova upisnine na fakultete za treće dijete, besplatan gradski prevoz tokom školovanja za treće dijete i slično. Pravu podršku većoj brojnosti djece u porodicama ipak treba riješiti kroz jedinstvene zakonske okvire, i to na višim razinama vlasti, i jasno definirane programe subvencija i pomoći za svakodnevne životne potrebe.

NS: Azra, šta je još važno napraviti u naredne četiri godine za građane i građanke Ilidže?

Azra: Na Ilidži je nemoguć normalan život osobama sa invaliditetom. Mogu početi od najosonovnijeg – kretanja. Odmah se nameće pitanje neadekvatne saobraćajne infrastrukture. Prelazak za invalidska kolica između trotoara i ulice uglavnom nije ni napravljen, a tamo gdje jeste, uglavnom je loše izveden i praktično su beskorisno potrošena sredstva. Zatim, prilazi školama i mnogim drugim institucijama ne postoje. Na semaforima se ne raspolaže zvučnom signalizacijom za potrebe osoba sa oštećenim vidom.

Osim saobraćajnih prepreka, osobe sa invaliditetom nailaze i na mnogobrojne prepreke u društvenom životu. Evo, kao primjer, dječija igrališta nemaju niti jedan dio prilagođen djeci sa poteškoćama u razvoju. Za početak, trebalo bi montirati barem jednu specijalnu ljuljačku na svakom igralištu.

Namjera mi je aktivno raditi na sveobuhvatnom programu aktivne podrške osobama sa invaliditetom, kako bi oni imali što samostalniji i što kvalitetniji život na području općine Ilidža. Oni imaju pravo na to i želim im pomoći.