Aida Koluder-Agić je svakog dana sa građanima i građankama na ulici. Iza nje je trideset dana kampanje u kojoj je razgovarala sa stotinama ljudi koji su prepoznali njene pozitivne ideje za poboljšanja stanja u zajednici. Aida je kandidatkinja Naše stranke za Općinsko vijeće Centar, sa njom razgovaramo posljednjeg dana kampanje.

NS: Prije svega, za one koji vas ne znaju, možete li nam reći nešto više o sebi?

Aida Koluder-Agić: Moje ime je Aida Koluder-Agić, rođena sam 1976 god. u Sarajevu. Dijete Mejtaša. Po zanimanju sam Diplomirani inžinjer arhitekture, zvanje sam stekla na Tehničkom Univerzitetu u Beču. Na osnovu postignutih rezultata, odmah nakon studija ponuđeno mi je mjesto asistentice na Katedri za statičke sisteme, Tehničkog Univerziteta u Beču. No ja se odlučujem za povratak u svoju domovinu. Moj poslovni put započeo je u perspektivnoj BH-Njemačkoj kooperaciji „Standard-Schiedel group“. Tu sam djelovala na poziciji Menadzera maloprodaje. Niz uspješnih projekata realizovan je u tom periodu, između ostalog, izgradnja i opremanje Radon Plaze u Sarajevu. Pisani trag mog doprinosa zabiljezen je u publikaciji „Istorija graditelja“. Novi profesionalni izazovi otvaraju mi vrata enterijerskog projektovanja i projekt menadžmenta. Veliki broj realizovanih projekata, kako iz javnog, tako i iz privatnog sektora, je iza mene. Trenutno djelujem u segmentu digitalne arhitekture. Radim u firmi „Walter“ na poziciji Inžinjera kontrole kvaliteta. Moj tim i ja smo pioniri BIM tehnologije, ne samo u B&H već i u čitavom svijetu. Ali ipak, sa ponosom ističem da je moja porodica, moj najveći životni uspjeh. Ona me i natjerala da prestanem ignorisati politiku koja nam već desetljećima radi o glavi, kroji našu sudbinu, koristeći pasivnost i nezainteresovanost nas, razočaranih građana Bosne i Hercegovine. Pokretač sam niza realizovanih inicijativa na području moje lokalne zajednice, Koševsko brdo. Ja želim bolje sutra za svoga sina, sretnije i sigurnije parkiće za igru, bolje obrazovanje, odrastanje bez predrasuda i život u ekonomski jakoj i stabilnoj domovini.

NS: Zbog čega ste odlučili da se kandidujete na izborima?

Aida Koluder-Agić: Kada vidite da ste svojim djelovanjem pozitivno uticali na poboljšanje uslova života u vašem okruženju onda vam je to ujedno i potvrda da ste na pravom putu. Inicijative koje sam ja pokrenula su naišle na veliki odaziv moje lokalne zajednice a i šire. Tako da je ta nenadana podrška i odobravanje mojih sugrađana odigralo presudnu ulogu pri odlučivanju za kandidaturu. Pri svemu tome ja uvijek ističem da je put realizacije mojih inicijativa bio vrlo jednostavan. Propratila sam zakonske procedure koje su na lokanom nivou poprilično jasne i decidne. Mislim da je to jako bitno da se istakne kao ohrabrenje svim ljudima koji su puni ideja i novih rješenja, a prezaju da se uhvate u koštac sa administracijom. U dosadašnjem periodu tendenciozno je rađeno na lavirintskom prikazu administrativne strukture vlasti kao i načinu njenog djelovanja. To je imalo za cilj da zastraši i odbije građane od njihve aktivne participacije. Ja želim raditi na demistifikovanju ovih dojmova, ali i na pojednostavljivanju prikaza i primjene zakonskih procedura.

NS: Kada razmišljate o svom komšiluku, šta vam prvo padne na pamet da treba promijeniti, popraviti ili učiniti boljim?

Aida Koluder-Agić: Kao što sam već pomenula, niz realizovanih inicijativa je iza mene. One su bile fokusirane na goruće probleme mojih sugrađana na Koševskom brdu, koje je dominantno naseljeno porodicama sa djecom svih uzrasta. U dosadašnjem djelovanju radila sam na poboljšanju sigurnosnih standarda moje lokalne zajednice, kroz rješavanja pitanja rasvjete, pješačkih prelaza i ležečih policajaca na putevima koji vode ka školama i vrtićima. Pored toga radim na monitoringu sanacije dječijih igrališta, s tim da se ovaj projekat realizuje na cijelom području Općine Centar. Veliki je broj nagomilanih problema unutar moga komšiluka. Najvidljiviji i možda najakutniji je problem parkinga. Moji sugrađani su već godinama uskraćeni za korištenje trotoara, pošto se isti koriste kao primarni parking prostor. U isto vrijeme javne garaže zjape prazne. Rješenje ovog problema bi ujedno mogao da bude i uzorni model, koji bi se primjenio za sve gradske općine Sarajevskog kantona, a i šire.
NS: Od rata do danas širom Bosne i Hercegovine ‘cvjeta’ divlja gradnja. Kakvo je stanje u Vašoj općini i na čemu treba raditi po pitanju upravljanja prostorom?

Aida Koluder-Agić: Općina Centar je na žalost jedan od najočitijih primjera bespravne gradnje. Ovaj problem ne vezuje se samo za nastanak divljih stambenih naselja, koji nisu popračeni urbanističkim planiranjem, već i džinovskih poslovnih prostora koji se nezgrapno smještaju u najuži centar Sarajeva. Kao dijete ovog grada, a još pri tom arhitekticu po struci jako me bole ove činjenice. Izgled i strukrura moje općine je bespovratno unakažena i sada se moraju iznaći pametna rješenja koja bi sanirala ogromne posljedice proizašle iz ovih kratkorčno „promišljenih“ poteza. Kao prvi korak za suzbijanje bespravne gradnje vidim potpuno ukidanje principa legalizacije. To je odluka koju općinsko vijeće donosi redovno, vrlo simtomatično, svake 2 godine neposredno pred izbore. Njena prvobitna namjena je bila humanog karaktera, pošto je imala za cilj rješavanje stambenog pitanja za socijalno ugrožene kategorije društva. Međutim danas se koristi za „rješavanje“ stambenog pitanja za novokomponovane tajkune, pri čemu se koriste ilegalna sredstva djelovanja, a dovode se u direktnu vezu sa korupcijom općinske administracije. Pored ovoga neophodna je revizija zakonske regulative raspisivanja javnih konkursa, koja bi onemogučila favorizovani rad režimskih arhitekata. Neophodno je i omogućavanje veće involviranosti građana u proces usvajanja regulacionih planova, kao i ishoda javnih konkursa (koji se sve ređe i raspisuju). Moramo biti svjesni činjenice da grad pripada svim njegovim građanima, a ne privilegovanim slojevima društva.

NS: Kada bi sutra postali vijećnica, kako biste nastavili komunikaciju sa građanima i građankama? 

Aida Koluder-Agić: Prvi korak rješavanja problema u lokalnoj zajednici počinje uočavanjem istih od strane njenih građana. Za građane je jako bitno, baš na toj prvoj instanci vlasti, imati ljude koji dijele njihove probleme. Ljude sa kojima u liftu, na putu do pijace, u parkiću mogu pričati o problemima koji ih tište. Nerijetko se dešava da sami građani imaju najbolja rješenja, i jako je bitno da pri tome imaju predstavnike vlasti koji će ih saslušat i djelovat u njihovom interesu. Buđenje građanske svijesti i podsticaj građanskog aktivizma u svrhu poboljšanja životne sredine je zadatak svih nas, a pogotovo predstavnika vlasti. Općinsko vijeće je servis njegovih građana, a građani su poslodavci vijećnika!